Autorica NMKolumne:
Danijela Varga
stručna suradnica, odgojiteljica
Svaka potraga za blagom uzbudljiva je, zanimljiva i poznata priča. Slavni su tragači nekad tragali za potopljenim zlatom na dnu oceana, a pustolovi i kletvolomci hrabro su ulazili u piramide i strašne spilje.
Potraga za borovnicama možda nije baš toliko intrigantna i izazovna, no donosi ono što druge potrage rijetko kad nude – sretan završetak i slatke borovnice!
„Bruna i borovnica“ slikovnica je poznatih finskih umjetnica, autorice Kaise Happonen i ilustratorice Anne Vasko, a na hrvatskom je čitamo zahvaljujući prevoditelju Borisu Vidoviću. Priča je to o potrazi za borovnicama i dugotrajnom hodanju ravno bez skretanja, kako se božanstvena plava bobica zavodljivog mirisa i slatkastog okusa ne bi otkotrljala s uma! Pedagoška vrijednost ove slikovnice ogleda se u prikazivanju antropomorfnih medvjeđih likova koji govore, razmišljaju i osjećaju.
Ova jednostavna i zabavna priča pomoći će kod djece potaknuti empatiju i ljubav prema prirodi i okolišu te ih motivirati da postanu osjetljiviji na potrebe drugih bića s kojima dijele planet. U tome pomažu teksture, oblici i slojevitosti kojima obiluju slikovni prikazi razigranih i realnih boja. Tekst je u potpunosti podređen priči koju pričaju ilustracije, naglašujući pritom pripovjedačku naraciju grafičkim oblikovanjem teksta i kombinacijom različitih likovnih tehnika u kojima dominira kolaž.
Dva su medvjeda glavni likovi u ovoj slikovnici. Veli, koji je veliki i neraspoloženi medvjed (vjerojatno je gladan jer sanja o borovnicama), i Bruna, koja je mala i voli se prekobacivati. Veli nas u priči podsjeća na odraslu osobu koja zna kamo i zašto ide, kojim putem treba poći i koje staze izabrati. Ne gleda oko sebe nego isključivo naprijed, propuštajući pritom mrave, leptire, ljepotu ljetne kiše i šarenih šumskih krošnji. Jedina je njegova želja stići na odredište čim prije i bez zastajkivanja.
No, Bruna je potpuna suprotnost odraslom i namrgođenom Veliju. Gleda oko sebe, obilazi drveće, skreće sa staze, primjećuje obilje života i raznolikosti koje ju okružuju i uživa u svakom trenutku putovanja. Njuška, prekobacuje se i krivuda. Zaigrano sudjeluje u toj velikoj i pustolovnoj potrazi, a na kraju pronađe borovnicu tamo gdje najmanje očekuje – na svojoj njušci! Upravo je taj jednostavan i očekivan narativ ono što nas u ovoj priči najviše zabavlja.
Bruna i Veli metafora su za putovanje kroz život i potragu za nečim što nam je nadohvat ruke. Iako oboje jasno prepoznaju svoju potrebu za borovnicama, u ovoj se slikovnici traga i za mnogo važnijim stvarima: za smislom dana, života ili vremena, za prijateljem ili pak za samim putovanjem. Bruna je usmjerena na putovanje koje je u njezinom kratkom medvjeđem životu potpuno novo i uzbudljivo iskustvo. Upoznaje okolinu kroz koju prolazi, promatra, zapaža i veseli se poput djeteta. Veli hoda ravno, putuje usmjeren na cilj i ne dangubi. Perspektiva odrasle i odlučne osobe ovdje je u jasnom kontrastu naspram djetinjaste Brune, jer Veli zna da je cilj putovanja doći do željenog mjesta najbržim i najkraćim putem.
Cilj putovanja za svakog je putnika individualan.
Ponekad je potrebno odvažiti se u pronalaženje i osvještavanje vlastitih emocija, potreba i želja, maštati i suočiti se sa strahovima. Ako putujete kao Bruna, pronaći ćete inspiraciju i ljepotu. Ako putujete kao Veli, pronaći ćete borovnice.
Putovanje u životu mnogo je više od stizanja na određena mjesta. Danas su putovanja dostupnija nego ikada prije, a za neka se nije potrebno ni pomaknuti iz svojeg dnevnog boravka. No, na kakvo god putovanje krenuli – misaono, duhovno ili pak avanturističko, ono nam omogućuje da rastemo, saznajemo, zaključujemo, spoznajemo i povezujemo se.
Bez obzira hoćemo li putovati poput Brune, s radoznalošću i otvorenošću, ili kao Veli, s jasnim ciljem i odlučnošću, važno je da uživamo u putovanju i pronađemo ono što nas ispunjava i čini sretnima.
