Autorica NMKolumne:
Danijela Varga, mag.praesc.educ.
stručna suradnica, odgojiteljica
“Više je blaga u knjigama nego na cijelom otoku s blagom.”
Walt Disney
Dječja je književnost prva stepenica pri upoznavanju umjetnosti pisane riječi. Od naizgled jednostavnih rimovanih tekstova s popratnim ilustracijama do popularnih i kritički hvaljenih romana za mlade, dječja je književnost u svim svojim oblicima i formama korak u svijet novih spoznaja. Poezija, proza, romani, drame ili stripovi – bez obzira na žanrovsko određenje, uloga je pisane riječi prenijeti misli i osjećaje na čitatelja, zainteresirati ga svojim sadržajem, likovima i radnjom. Naravno, dob čitatelja pritom uopće nije važna – uživanje u multimodalnosti jedinstvenog i nedjeljivog sadržaja dostupno je odraslima jednako kao što je dostupno i djeci.
I dok djeca najčešće čitaju ono što im odaberu i omoguće odrasli, kod odraslih čitatelja izbor literature podliježe brojnim socijalnim, osobnim, ali i profesionalnim razlozima. Elementarna razlika između mlađih i starijih čitatelja je u razini samostalnosti i samosvijesti prilikom odabira čitalačkog sadržaja. Odrasli će čitatelji na temelju osobnih znanja i iskustava češće birati estetski i tematski privlačne knjige, knjige već čitanih i njima „dokazanih“ autora čiji im je stil blizak i tečan za čitanje. Također, za sebe će birati literaturu pisanu njima bliskim jezikom, u kojoj su likovi okarakterizirani i psihološki obrađeni na njima prihvatljiv način. Upravo ćemo zato ponekad čuti kako je netko ljubitelj orvelijanskog pisanja, dok je pak drugima dikinsonovski stil bolji, brži i draži. Naravno, čim se dulje družimo s tekstualnim sadržajima, tim će naš ukus biti istančaniji, oštriji i zahtjevniji. No, kako bismo mogli proširiti granice vlastitog čitateljskog opusa, potrebno je čitati, čitati, i još malo čitati. Stvaranje čitateljskog ukusa izravna je posljedica druženja s knjigom te naglašava evolucijski karakter čitateljskog iskustva.
Dječja književnost nipošto nije iznimka. Ona vjerno donosi duboke slojeve simbolike, skrivenih značenja i životnog iskustva koje autori i ilustratori nesebično dijele s cijelim svijetom. Skrivaju se tu i brojne mogućnosti za upoznavanje kulturoloških raznolikosti koje obogaćuju čitatelja novim znanjima, mudrostima i perspektivama. Promicanjem kulturalne svijesti, tabu tema, problemskih situacija i progovaranjem o problemima osjetljivih socijalnih skupina otvaraju se brojna pitanja i teme za raspravu, stvarajući pritom priliku za suradnju, suosjećanje i društveno djelovanje. Iz tog je razloga kritička analiza djela dječje književnosti ne samo dobrodošla, već i uvelike potrebna: brojne moralne i etičke lekcije zastupaju raznovrsnost u pristupima literarnom sadržaju, što uvelike obogaćuje čitatelja i potiče ga na promišljanje o moralnosti, odgovornosti i poštovanju.
No, kako bi se sve nabrojano ostvarilo u jedinstvenom sadržaju pisane i ilustrirane riječi, važno je istaknuti i nekoliko elemenata koji doprinose ukupnom čitateljskom doživljaju. Vizualni identitet dječje knjige ne odnosi se samo na jasnoću i privlačnost ilustracije koja se pojavljuje uz tekst. Upravo je to jedna od zabluda odraslih koja često proizlazi iz nedovoljnog promišljanja o povezanosti ilustracija i teksta te percepcije djece o slikovnim elementima u ponđenom sadržaju. Uočava se da odrasli često smatraju kako su ilustracije samo dekoracija, dok one zapravo mogu produbiti razumijevanje teksta, poticati maštu i pridonositi emocionalnoj povezanosti s pričom. Ilustracije stoga nisu samo estetski elementi – one su dio pripovjedačkog alata i aktivno pridonose dubljoj povezanosti knjige i čitatelja. Sve nas to usmjerava na već definirani problem koji odrasli imaju s dječjom književnošću: banalnost u percipiranju dječje književnosti koja proizlazi iz nedostatnog prepoznavanja utjecaja dizajna na doživljaj djeteta.
Djeca spontano izražavaju svoje razumijevanje kroz aktivno sudjelovanje u priči, postavljajući pitanja, komentirajući i stvarajući vlastite narative. I dok odrasli često ne prepoznaju važnost interaktivnosti i dijaloga za vrijeme i nakon čitanja, djeca intuitivno rješavaju taj problem aktivno sudjelujući u čitanju okretanjem stranica, pokazivanjem prstom, imenovanjem objekata, nadopunjavanjem, izmišljanjem novih likova i događaja, a često i vlastitim kreativnim izražavanjem raznim drugim medijima. Naravno, velik poticaj tome je i način izvedbe vizualnih elemenata koji zaokupljaju pažnju čitatelja.
Korištenje različitih likovnih tehnika, poput promjene boja, svjetlosnih efekata ili perspektive može stvoriti atmosferu koja nadopunjuje tekstualni sadržaj. Na primjer, topli tonovi i mekši rubovi likova mogu stvoriti osjećaj topline i bliskosti, dok hladnije nijanse i oštri kontrasti mogu sugerirati napetost ili dramatičnost. Raspored objekata na stranici i odnosi između glavnih i popratnih objekata igraju ključnu ulogu u stvaranju vizualnog narativa. Strip-knjige i ilustrirane knjige nipošto nisu izuzetak – upravo one obiluju detaljima, tekstualnim sadržajem koji je utkan u ilustracije, ilustrativnim stilom koji preuzima ulogu pripovijedača.
Isto vrijedi i za teksualne knjige koje ne sadrže ilustracije ili slikovne prikaze u tekstu – ilustrativni sadržaj predstavlja se na koricama knjige. U tom slučaju svakako vrijedi izraz „ne sudi knjigu prema koricama“ jer je zbog nedostatka slikovnog sadržaja vanjski ilustrativni prikaz osuđen na manje prostora, manje vremena i manje sadržaja. Ilustracije stoga nipošto nisu samo estetski dodatak, već ključni element koji u zajedništvu s ostalim sadržajem obogaćuje i oblikuje čitateljsko iskustvo. Cjelokupni vizualni dojam knjige, od korica do unutrašnjosti, pripomaže poticanju čitatelja da pristupi knjizi, a zatim je i pročita.
Snaga čitanja i učenja kroz dječju književnost pruža čitateljima, bez obzira na dob, iskustvo i predrasude, priliku da istraže raznolike žanrove, prošire vlastite vidike i pomognu sami sebi u razumijevanju vlastitog čitateljskog iskustva. Dječja literatura nije ograničena samo na dječji uzrast – ona je dostupna svima i svuda, otvarajući vrata različitim perspektivama, mašti i kreativnom izražavanju. Izvrstan je poticaj za uranjanje u bespuća nas samih, putovanje u najudaljenije krajeve naših misli te prilika za pomirivanje vlastitih unutrašnjih sukoba i previranja.
Ako želite pročitati nešto novo i drugačije od onog na što ste navikli, posegnite za djelom dječje književnosti. Podsjetite sami sebe osjećaju neopterećenosti, jednostavnosti i otvorenosti za najneobičnija maštanja. Pronađite inspiraciju i bezgraničnu čaroliju među stranicama koje ne poznaju dobne ni bilo koje druge granice. Uživajte u jednostavnim, a istovremeno dubokim pričama koje potiču smijeh i suze, te razbuđuju dijete u nama.
Danijela Varga stručna je suradnica Ibis grafike i voditeljica projekta Naša mala knjižnica i jedna od autora NMKolumni.
Podsjetite se prethodne kolumne: više…
Preporučujemo čitanje:
