Autorica NMKolumne:
Danijela Varga, mag.praesc.educ.
stručna suradnica, odgojiteljica
“Ako želite da vaša djeca budu pametna, čitajte im bajke. Ako želite da budu još pametnija, čitajte im više bajki.” (Roald Dahl)
Slikovnici se često daje uloga nositelja dječje književnosti: dobro osmišljene knjige za djecu, promišljene i intuitivne ilustracije i zanimljivi tekstovi spajaju se u cjelinu koja nam pruža uvid u nesvakidašnje događaje, poznate i nepoznate likove, nove svjetove i preplavljujuće doživljaje. Počevši od jednostavne, objektne slikovnice pa do strukturiranih pjesama i romana za mlade, dječja književnost dolazi u mnogim oblicima, načinima i temama – na radost čitatelja svih dobnih skupina. Ovo bogatstvo i raznolikost pisanoga teksta otvara vrata raznolikim svjetovima mašte i stvarnosti, istovremeno pružajući nevjerojatno iskustvo učenja i zabave.
Definirana kao umjetnost stvaranja riječima, književnost preuzima razne uloge među kojima prednjače očuvanje kulturne baštine te prenošenje događanja, misli i osjećaja zapisanim tekstom. Govoreći o istim ulogama u kontekstu dječje književnosti, nailazimo na dodatnu literarno-umjetničku vrijednost: ilustracije koje proširuju i nadopunjuju tekstualni sadržaj, istovremeno nudeći priliku za stvaranje jedinstvenog čitateljskog doživljaja. Priče često nose moralne ili edukativne poruke koje djeca mogu usvojiti čitanjem uz pregršt različitih tema koje odražavaju životne situacije, prijateljstvo, obitelj, različitosti i važnost dijeljenja. Stoga dječja književnost ne samo da oblikuje dječje umove i doživljaje, već često ostavlja trajni dojam i na odrasle čitatelje. Uživanje u ovom raznolikom svijetu književnosti može biti zajedničko iskustvo koje spaja generacije – dječja književnost pruža nepreglednu riznicu priča koje čekaju da ih otkrijemo.
No, doživljaj dječje književnosti od strane odraslih u stalnom je previranju zbog brojnih zabluda i pretpostavki nastalih ih vlastitih, ali i usađenih društvenih predrasuda. Dječja se književnost percipira kroz prizmu odraslih, koji često podcjenjuju složenost i važnost tekstualno-ilustrativnih sadržaja za djecu. Razumijevanje dječje književnosti zahtijeva suptilan pristup, odricanje od svake banalnosti te razbijanje predrasuda o jednostavnosti sadržaja za najmlađe čitatelje. Potrebe suvremenog čovjeka složenije su no ikada prije, uvjetovane tehnološkim napretkom i profesionalnom preopterećenošću, što se se manifestira potrebom za eskapizmom, smirivanjem i maštanjem. Jednako kao i nama odraslima, i djeci je potreban odmak od užurbane svakodnevice, a dječja je književnost sredstvo za kojim roditelji posežu kako bi dijete umirili i usmjerili na prikladan sadržaj. No to ni u kom slučaju ne znači da je taj sadržaj namjenjen isključivo djeci te da jedino djeca o njemu mogu misliti.
U središtu naših promišljanja nalazi se potreba za suptilnošću u tumačenju dječjih priča, odricanjem od predrasuda o njihovoj jednostavnosti i priznavanjem da mi odrasli uvelike zanemarujemo ljepote koje dječja književnost nudi. Dakle, ne smijemo zaboraviti da su i nama odraslima priče ključ za očuvanje čuda i mašte u našem vlastitom svijetu. Jer, kako je J.K. Rowling napisala: “Važno je čitati knjige koje nisu namijenjene vama kako biste shvatili svijet izvan vlastite perspektive.” Dječja književnost pruža nam upravo tu priliku da ponovno otkrijemo svijet kroz oči djeteta i osvježimo svoje vlastite pogled na život.
Brojna istraživanja iz posljednjeg desetljeća potvrđuju da djeca često interpretiraju tekstualno-ilustrativne sadržaje na način koji se znatno razlikuje od interpretacije odraslih. Odrasli često podcjenjuju djetetovu sposobnost analize i razumijevanja kompleksnih tema, te često percipiraju dječje književne sadržaje kao banalne ili nedostatne. Naposlijetku, dječju literaturu stvaraju prvenstveno odrasli, te u nju unose svoje znanje, iskustvo, ali i predrasude, strahove i pitanja. Na taj način upravljaju dječjim svijetom, ponekad nehotice, a ponekad namjerno. I dok u djelima za djecu nalazimo elemente odraslosti, istovremeno etiketiramo dječju književnost kao nešto što je nama odraslima „jednostavno“. Međutim, djeca su sposobna uhvatiti dublje značenje i nijanse koje se mogu kritički analizirati unutar dječjih književnih djela, a na koje mi odrasli ne obraćamo pažnju. I to je važno jer, bez obzira na to koliko iskustva imamo u cipelama, moramo i sami priznati da zaista mnogo propuštamo. Razumijevanje dječje književnosti zahtijeva suptilnost i otvorenost prema kompleksnosti i dubini tekstova namijenjenih najmlađima. Kroz dječje priče, djeca pronalaze bijeg od svakodnevnih izazova, ali isto tako pokazuju da su sposobna za dublje razumijevanje i analizu nego što bismo možda pretpostavili.
Stoga, dok se često oslanjamo na dječju književnost kao medij za umirivanje, igru ili usmjeravanje u aktivnost kod djece, ne smijemo zaboraviti da su njezine vrijednosti važne i za nas odrasle. Djeca nam mogu pružiti jedinstvenu perspektivu i uvid u svijet koji smo možda zaboravili. Kroz dječje knjige, stvaramo most između generacija, ali i otvaramo vrata mašti i razumijevanju koje nikada ne bismo smjeli zatvoriti. Jer, kao što je C.S. Lewis napisao: “Ne možete napraviti novi put, hodajući uvijek istim starim stazama.” A dječja književnost svojom svježinom i neiscrpnom kreativnošću čini upravo to – otvara nove puteve i oživljava našu sposobnost divljenja i čuđenja.
“Literature does not just represent the world, but it also constructs the world; it depicts the world not only as it is, but also as it might be.” (Wolfgang Iser)
Preporučujemo čitanje:
Don’t Let Anyone Tell You What You Should or Should Not Be Reading
