Dobrobiti razmjene knjižnog junaka

Autorice NMKolumne:

Danijela Rončević i Monika Ćulum,
odgojiteljice

Dječji vrtić Ploče
Područni objekt Staševica, skupina Suncokreti

“Čitanje otvara magične svjetove – riječi postaju rečenice, a rečenice postanu priče – i u trenu ste okruženi čarolijom!”

Mark Twain

Ulazeći u projektni rad s djecom uvijek imate neka očekivanja. Nekad ostvarite više, nekad manje, no uvijek se sve svede na to da je najbitnije koliko su dobrog dobila djeca, a tek onda mi odgojitelji. Čak i ako se radi o minimalno jednoj ostvarenoj zadaći, ona sa sobom nosi brojne nove mogućnosti – a onda nastaju čuda.

Nešto slično dogodilo se i kod nas, u skupini Suncokreti Dječjeg vrtića Ploče, Područni objekt Staševica. Ulaskom u projekt, glavne poticaje kreirale smo na što češćem čitanju priča, razvijajući tako razne projektne ideje i aktivnosti. Ipak, nikako nismo očekivale da će jedan krpeni lutak, nastao na temelju slikovnice iz projekta, stvoriti toliko priča i emocija, potaknuti razmišljanje, razgovore, donijeti nova iskustva…

Slikovnicu „Zvonko“ djeca su rado slušala i pregledavala, možda i s željom većom od onih za ostale priče. Zato je u dogovoru s djecom, prema njihovoj ideji, naš lutak za razmjenu bio upravo Zvonko, dječak koji jedan dan ništa ne vidi, drugi dan ništa ne čuje. Djeci je cijeli proces izrade knjižnog junaka bio vrlo zanimljiv. Davali su razne prijedloge i ideje o tome što Zvonko treba imati i kako bi trebao izgledati te su ga stalno uspoređivali s likom iz slikovnice. Poslali smo našeg Zvonka vrtiću-partneru za razmjenu i nestrpljivo čekali koji će lutak stići do nas.

Uzbuđenju nije bilo kraja kada je poštar pozvonio na vrata sa šarenim paketom. Znali su da stiže knjižni junak, svi su se odmah sjetili. Neizmjerna radost je nastala kada je iz kutije izvirio ZVONKO. Odmah smo s roditeljima počeli dogovarati Zvonkove posjete. Tablica za zapisivanje termina s datumima postala je glavna tema u skupini. Djeca su svakodnevno brojala koliko još dana treba proći kako bi Zvonko s njima pošao kući, čak su i napamet usvojila redoslijed dječjih imena s popisa. Svakodnevno se razgovaralo o tome kod koga je danas Zvonko, gdje je sve išao, a posebno su se radovali kad bi se lutak na nekoliko sati vratio u našu vrtićku skupinu prije odlaska kod drugog djeteta. Tada se bilježnica s fotografijama i tekstom obavezno listala i čitala i po nekoliko puta u danu.

Vrlo brzo stigle su i reakcije roditelja:

„Moja R. je plakala kada je trebala vratiti Zvonka u vrtić. Nitko ga od ukućana nije smio dirati. Dozvolila je to jedino svom mlađem braci.“

„N. ima jednog plišanca s kojim spava otkada je beba. Ovo je prvi put da je još nešto ponio sa sobom na spavanje osim njega.“

„ U šetnji na jedan oblačan dan L. je molila da požurimo kući jer joj se činilo da će početi kiša. Nije htjela da se Zvonko smoči.“

Predivna je mjesta posjetio naš lutak, ali emocije koje je stvorio nisu samo predivne, neopisive su. Zvonko je postao član naše skupine. Postao je čak dijelom šire zajednice, odnosno član obitelji djece kod kojih je boravio. Jeo je za njihovim stolom, spavao u njihovim krevetima, išao s njima gdje god bi se kretali. No, vrlo je lijepo bilo čuti da je svako pojedino dijete znalo i opisati mjesto na kojem je Zvonko boravio. Vrlo često su to bile razne kulturne baštine i prirodne ljepote našeg neretvanskog kraja, što je uvelike pridonijelo usvajanju raznih novih spoznaja o navedenom.

Ne znamo kako će proći dan kada ćemo Zvonka trebati poslati nazad, ali ono što sigurno znamo jest da će ostati predivna uspomena u srcima naše djece jer ih je mnogo naučio. Bilježnica s fotografijama će sigurno ići i na Print i na E-Book. Ne želimo da nam takve uspomene izblijede. Također želimo naglasiti i kako nikada neće nestati sve dobrobiti koje je ova razmjena knjižnog junaka ostvarila u našoj skupini:

osjećaj važnosti kod djeteta jer mu je povjerena lutka
poticanje emocionalne kompetencije – empatije
važnost čuvanja tuđih stvari, vraćanje na vrijeme i po dogovoru – vještina brige o nečemu
poticaj za druženje i izlazak roditelja s djecom, odlazak u šetnje, piknike, na izlete…
upoznavanje kraja u kojem živimo – kulturne baštine i ljepota okoliša
osjećaj zajedništva i pripadnosti

Mnoge druge, ne manje važne dobrobiti donosi projekt Naša mala knjižnica, u to smo se ove godine i same uvjerile. Stoga smo imale potrebu prezentirati vam naše najljepše projektno iskustvo. Činjenica da jedan lutak iz priče može razviti toliko dobrobiti kod djece ispunjava nas velikim zadovoljstvom. Zamislite što sve može učiniti jedna priča, jedna knjiga, slikovnica, više njih… A tek odgojitelj koji ih čita, ili mama, tata, baka… Čitati djeci od rođenja odlično utječe na razne aspekte djetetova razvoja, a u onom trenu kada dijete dođe u vrtić, ovakvi projekti sve to još više naglase. Sretne što smo pristupile ovom projektu i zahvaljujemo Zvonku što je bio dijelom života naše male zajednice.

...pročitajte još:

Share on Facebook