Gdje je tvoja Nevidljiva kuća?

Biljana Crvenkovska, Vane Kosturanov

Autorica NMKolumne:
Dolores Krenek
odgojiteljica
DV "Mirjam Weiller"

Knjiga je namijenjena publici svih dobi – djeca je vole zbog njezine jednostavnosti i maštovitih ilustracija, dok je odrasli ne ispuštaju iz ruku zbog snažne i univerzalne poruke koju nosi.

„Nevidljiva kuća“ djelo je poznatih makedonskih umjetnika, Biljane S. Crvenkovske i Vane Kosturanova. Posvećena je djeci koja su ostala bez domova, obitelji i prijatelja, kao i svima koji su morali poći u tuđe zemlje i napustiti sigurnost i mir svojih svakodnevica. Podsjeća nas da su sigurnost i stabilnost među najvažnijim ljudskim potrebama. Kao što glavna junakinja ima svoju nevidljivu kuću koju nosi sa sobom, tako i mi odrasli možemo pružati toplinu i sigurnost onima kojima je to potrebno, jer upravo je to naša „kuća“.

Glavni lik u slikovnici je Kala, djevojčica koja je morala napustiti svoj dom i zaputiti se s roditeljima na dugotrajno putovanje ostavljajući za sobom bliske ljude koji su donedavno bili dijelom njezinog života – baku i djeda koji pružaju ljubav, topli zagrljaj i osjećaj sigurnosti. Njihova odsutnost u njoj budi nemir, što Kalu tjera na neprestana promišljanja i vodi je u potragu za oslobođenjem od osjećaja napuštenosti, samoće i neshvaćenosti.

Čitav njezin svijet promijenio se u nekoliko trenutaka, no njezina potreba za sigurnim mjestom, mirom i prihvaćanjem sve je jača i naglašenija. Razdvojenost od bliskih osoba često dovodi do osjećaja straha i separacijske anksioznosti s kojom se mnoga djeca suočavaju, zato je važno pružiti djeci emocionalnu podršku i pomoći im u svladavanju izazova novonastale svakodnevice.

Kaline emocije opisane su nijansama boja – ilustracije donose priču, stoga na početku prevladavaju nijanse sive, crne i plave boje koje se protežu do jasno određenih linija. Stapajući se s pozadinom poput sjećanja, asociraju nas na odsutnost sreće i novi, neočekivani način života. Tople nijanse žute i crvene prikazuju Kalina maštanja u kojima je ponovno u svojoj kući s bakom i djedom.

Ilustrator u trenucima želje i nade koristi intenzivnije i jarke boje kako bi dodatno naglasio važnost Kalinih osjećaja i zagrljaja u kojem se osjeća sigurno. Koristeći zahtjevnu tehniku akvarela, pred čitatelja postavlja igru svjetla i sjene. Tekstura ilustracije ovisi o zasićenosti boje, koja se postiže različitim omjerima boje i vode, što iIustrator vješto koristi dajući na taj način ilustracijama prozirnost i dubinu, ali i dojam pokreta i nestalnosti. Samim time ilustracije i tekst skladno se nadopunjuju. Tekst je pisan jednostavnim i razumljivim jezikom, dok je istovremeno prožet emocijama koje i nas same iznenađuju.

Kala (a i mi zajedno s njom) propituje vlastito postojanje u svijetu u kojem za nju nema utočišta, kuće ni doma. Premda na svoj djetinji, naivni način razumije situaciju u kojoj se nalazi, ona zna da njezin dom čine voljene osobe i sigurnost koju pružaju i čini sve što može kako bi ih zadržala u svojoj blizini.

Nevidljiva kuća može biti mjesto, najdraži predmet, zagrljaj, voljena osoba ili kućni ljubimac. Može se nalaziti u vlastitom domu, u susjedstvu ili negdje daleko. Može biti sklupčana unutar čovjeka, tiha i sićušna, ali može biti i na nekom poznatom mjestu, hodati na dvije ili četiri noge. Nevidljivu kuću mogu krasiti svjetlucavi prozori sa šarenim cvijećem, ili pak može imati mekano krzno, šapice i rep. Može imati jednu ili stotinu godina, krupne smeđe oči ili gustu sijedu bradu.

Pokušajte zamisliti svoju nevidljivu kuću. Kako izgleda? Koje ju boje opisuju? Može li ploviti morima ili se penjati u planine, a i dalje biti s vama? Gdje je čuvate?

Slikovnica “Nevidljiva kuća” postala je vrlo popularna u regiji te je prevedena na mnoge jezike. Progovara o snazi ljudskog duha da pobjeđuje u svim životnim izazovima. Uči nas da su empatija i podrška jednako važni svima nama. Inspirira nas da budemo bolji i suosjećajniji ljudi. Ponekad je samo jedna riječ utjehe ili ohrabrenja dovoljna da nekome pružimo nadu. Jedan dodir po ramenu, stisak ruke ili brzinski osmijeh mogu pružiti veliku nadu i vjeru u bolje sutra. Jer utjeha dolazi iz ljubavi koju pružamo drugima, a mir i sigurnost iz ljubavi koju pružamo sebi. Kada naučimo voljeti i podržavati sebe, stvaramo unutarnji mir koji nam pomaže u svim izazovima života.