Autorica NMKolumne:
Danijela Varga
stručna suradnica
odgojiteljica
„TKO JE TKO?
Inspektor Joso: čistokrvni jazavčar, po zanimanju policijski inspektor.
Kapo i Bundo: dva prasca koji nikada neće shvatiti da se krađa ne isplati.
Crvenkapica: iz priče braće Grimm; nemamo pojma kako se našla u ovom stripu!“
„Inspektor Joso: Kapo i Bundo uhićeni“ jest strip-knjiga o prasećim lopovima Kapu i Bundu te budnom oku Jose, inspektora s istančanim smislom za pravdu i hvatanje kradljivaca. Autori Majda Koren i Damijan Stepančič uskočili su u avanturu stvaranja stripa tvoreći sadržaj prošaran raznim aluzijama i komičnim situacijama, dok promišljenim ilustracijama i neočekivanim obratima ova knjiga jednako zabavlja djecu i odrasle. Glavni su likovi prasci, odabir baš tih životinja za ulogu kradljivaca podjednako je zanimljiv i smiješan. Naime, svinje su svejedi i vrlo su inteligentne, iako su u narodnim vjerovanjima okarakterizirane kao nesnalažljive, lijene i nezanimljive. Vodeći se tim općeprihvaćenim zabludama, autori su stvorili priču o šlampavim, nepromišljenim i pohlepnim prasećim lopovima koji se nikad ne uspiju izvući iz nevolja koje sami izazovu. Priča je vrlo jednostavna: polazeći od premise prasećih kradljivaca do glavnog junaka Jose, fabula je satkana od utjerivanja pravde na različitim mjestima i na razne (pristojne) načine.
No, kad u pojam stripa uključimo i druge aspekte čitanja i razumijevanja tekstualno-ilustrativnog sadržaja, postavlja se pitanje kako čitati stripove.
Strip je vrlo zanimljiva ilustrativno-tekstualna forma koja plijeni pažnju specifičnim vizualnim rasporedom sadržaja. Često se u stripovima dogodi da je više sadržaja iskazano ilustracijom nego tekstom, što doprinosi intuitivnom čitanju i razumijevanju konotativnog sadržaja. Od odjeće glavnih likova do mjesta radnje, strip obiluje raznim naoko nevidljivim zavrzlamama.
Kao i u slikovnicama ili ilustriranim knjigama, i u stripovima se ilustracije mogu izvoditi raznim likovnim tehnikama. Usklađivanjem kontrasta, boja, kompozicije i rasporeda ilustrativnih objekata dobiva se jedinstven sadržaj koji je dio „šire slike“ i neizostavni dio priče. Korištenje vizualnih elemenata je i više nego potrebno u ovoj nesvakidašnjoj formi jer zbog odsustva velike količine teksta pruža čitatelju mogućnost višeslojnog čitateljskog iskustva u kojemu čitatelj ne čita samo tekst već čita i slike te na taj način stvara mentalnu sliku sadržaja.
Stripovi za djecu najčešće se bave manjim brojem tema s nekoliko motiva koji proširuju i zaokružuju radnju. U stripu „Inspektor Joso“, radnja se vrti oko dva lopovska praščića koji nikako da nauče životnu lekciju o krađama i njihovim posljedicama te oko Inspektora Jose, pametnog i plemenitog psa jazavčara koji, unatoč neprestanim peripetijama s Kapom i Bundom, ipak uspijeva provesti pravdu, kazniti zločince i uživati u čaju i keksima sa svojom družicom Ivankom.
Jednostavnost ove knjige ne ogleda se samo u jednostavnoj temi s puno lakog humora, već i u razigranim ilustracijama. Narativni aspekt gradi se postupno, no mini-priče u knjizi ne moraju se čitati po redu, već funkcioniraju kao zasebne ilustrirane pripovijedi. Kojim god ih redoslijedom čitali, uživat ćemo u dobro promišljenim situacijama s izvrsnom ilustrativnom karakterizacijom likova.
O Kapu i Bundu prvo ćemo pročitati u časopisu I.c. u kojem se detaljno opisuje pothvat Inspektora Jose pri uhićenju ove dvojice opasnih razbojnika. No, po završetku zatvorske kazne, Kapo i Bundo slobodni su nastaviti sa svojim nepromišljenim avanturama te uskoro kreću u krađu kolača.
Strip se nastavlja u stabilnom ritmu zatvora i lopovluka. I dok nam se čini da taj začarani krug nema ni početak ni kraj, Kapo i Bundo nas iznenađuju svojim domišljatim bijegom iz ruku policijskih službenika. No, kako je pravda spora, ali dostižna (doslovno), praseći dvojac ipak završava s lisicama na leđima (figurativno). U ovom stripu sve su životinje zaista jednake, a ako se slučajno ponekad dogodi da su neke jednakije od drugih, ta se nepravda brzo ispravi.
Osim raznih nenadanih preokreta i izrazito smiješnih situacija, često nailazimo i na dvosmislenost i igru riječima koja je u ovom slučaju savršeno smještena u kontekst životinjskog nadmetanja. Kombinacija ilustracija i teksta u stripu može olakšati razumijevanje složenih ili apstraktnih koncepata i tema, posebno za čitatelje koji preferiraju vizualno učenje. Stripovi također nude različite načine da se ispriča priča, uključujući upotrebu izraza lica, govora tijela, zvukova i efekata, što omogućava veću kreativnost u pričanju priča. To se osobito odnosi na djecu početnike u čitanju. Tekstualni sadržaj ne opterećuje čitatelja, dok ilustrativni proširuje tekstualnu stvarnosti i doprinosi umjetničkom značaju knjige.
I dok stripovi i ilustrirane knjige postaju sve popularniji izbor među čitateljskom publikom, ta složena pripovjedačka forma nipošto nije jednostavna ili banalna. Strip je višeslojni format u kojem su ukomponirane različite ilustrativne, pripovjedne, grafičke i dizajnerske tehnike, a funkcionira na više različitih misaonih razina: od doslovnog do prenesenog značenja, čime pruža širok spektar skrivenih poruka i domišljatih začkoljica.
U bespućima kreativnosti, strip se izdvaja kao kombinacija različitih kontekstualnih pristupa u jedinstvenoj priči. Bez obzira jeste li čitatelj ili pak kreirate svoje stripove, mašta i kreativnost uvelike su uključeni u stvaranje cjelovite i sadržajne poruke knjige koju držite u rukama. Ne ograničavajući se samo riječima, jer misli, osjećaji i događaji mogu se izraziti na razne načine šireći pritom granice vlastite smjelosti i domišljatosti. Strip je izazov, a izazovi nas često izvlače iz naše zone komfora i vuku nas k novim i neistraženim zakutcima naše mašte. Baš fora, zar ne?
