Mjesec kao zlatna lađa

Juhani Puttsepp estonski je književnik i biolog. Radi kao stručnjak za biljke na Institutu za zoologiju i botaniku u Tartuu. Nakon studija radio je kao voditelj dječjeg kazališta, novinar, urednik u novinama i časopisima. Autor je popularnoznanstvenih djela i lijepe književnosti za djecu. Često se bavi temama prirode i okoliša. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada. Za knjigu Mjesec kao zlatna lađa dobio je godišnju nagradu za izvrsnost dječjih knjiga te nagradu Estonske državne zaklade za kulturu. Knjiga je 2021. godine uvrštena u katalog The White Ravens.

Gundega Muzikante latvijska je umjetnica i popularna ilustratorica. Članica je latvijskog ogranka IBBY-ja.  Ilustrirala je više od 40 dječjih knjiga. Sudjelovala je na brojnim međunarodnim izložbama. Uz brojne nagrade i priznanja, uvrštena je i na časnu listu IBBY-ja.

Krešimir Krnic prevodi s engleskog, slovenskog, hindskog, urdskog i sanskrta. Po zanimanju je indolog, a zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Ujesen 1944. godine, tijekom Drugog svjetskog rata, tisuće je estonaca i latvijaca bilo primorano napustiti svoje domove. Utočište su pronašli u Švedskoj. Među izbjeglicama bilo je mnogo djece koja su se zajedno s roditeljima kroz olujno Baltičko more zaputila u slobodu. Isto je iskusila i djevojčica Keete. Njen je život odjednom prestao biti njen – više nije bilo važno što je bila najbolja u matematici, niti što je vrijeme voljela provoditi u luci promatrajući brodove. Jedne ju je noći otac probudio kako bi je odveo u sklonište i tada je Keete spoznala svu težinu rata na svojoj vlastitoj, mladoj koži.

Učestala bombardiranja i razaranja njenog grada nagnala su njene roditelje na tešku odluku – njihova će obitelj napustiti svoj stan i krenuti preko mora. No, Keete uskoro saznaje da neće jednostavno otići u drugu zemlju, već će pobjeći, mama i tata u vrtu su zakopali drvenu škrinju punu stvari, a tata je prije odlaska zapalio neke dokumente.

Sam odlazak nije bio nimalo lagan – skrivajući se od neprijateljskih straža, tiho su se malim ribarskim čamčićem otisnuli na morsku pučinu. Uz mnogo nevolja, snalaženja, morskih oluja i plutanja usred hladnog Baltika, dolazak u Švedsku činio im se kao najljepši, najmiliji i najiščekivaniji događaj njihovih života.

Kao i mnogi drugi, estonci i latvijci bili su prisiljeni snalaziti se u novoj sredini – učeći jezik, morali su pronaći poslove i izaći iz izbjegličkih kampova kako bi Švedska mogla prihvatiti nove izbjeglice. Ipak, za junake iz ove naše knjige život je priredio mnoge lijepe događaje. Iako su ostali živjeti u Švedskoj, nastavili su njegovati svoj jezik i obiteljske običaje.

Ova je knjiga zaista vrijedan zapis sjećanja koja nikad ne bismo smjeli smetnuti s uma – patnja i ratna razaranja ljudima su sasvim normalna pojava koja se redovito prakticira kroz povijest. No, kao da iz svih gubitaka, tuge i ratne nesreće ne uspijevamo naučiti najvažniju lekciju – rat ne donosi ništa lijepoga i u njemu stradavaju nevini ljudi koji samo žele živjeti u miru. Keete gubi svoj život, identitet i prijatelje zbog odluka nekih dalekih ljudi – rat koji stigne i do vrata njezine obitelji u potpunosti mijenja sve što je dosad poznavala. Poput Keete u prošlom stoljeću, brojna se današnja djeca nose s istom teškim životnim situacijama. Prisiljeni naglo odrasti i brinuti se za sebe i druge, mnogi su mladi pobjegli iz svojih domova kako bi mir potražili negdje drugdje. S obzirom na današnje prilike u svijetu, možemo se samo nadati da nam predstoje ljepši i mirniji dani.

Zavirite u knjigu!