Autorica NMKolumne:
Danijela Varga
stručna suradnica
odgojiteljica
U redu je ponekad biti umoran.
U redu je željeti biti sam.
U redu je željeti malo vremena za sebe.
Tada čovjek i more zajedno mogu putovati izmišljenim zemljama i govoriti izmišljenim jezicima bez napuštanja svog udobnog, toplog mjesta.
Svako more skriva neke svoje tajne. Ponekad je sretno zbog neba u kojem se ogleda, ponekad iznenađeno zbog sunca koje nestaje iza horizonta. Ponekad je uzbuđeno zbog morskih galebova koji iznad njega klikću, a ponekad je tužno i treba mu samo malo mira i tišine. Estonska autorica Pired Raud iznosi valovitu priču o moru koje nam poručuje da zastanemo, razbistrimo misli i uživamo u tišini.
More, kao i mi, voli u miru pročitati dobru knjigu i zaboraviti na glasne ribice koje povremeno dižu strašnu buku i čine ga nemirnim. Ne može se opustiti i postane mrzovoljno, stoga odluči otići daleko od riba kako bi se napokon malo odmorilo i uživalo u svom omiljenom štivu.
I to je sasvim u redu.
U redu je ponekad biti umoran.
U redu je željeti biti sam.
U redu je željeti malo vremena za sebe.
Tada čovjek i more zajedno mogu putovati izmišljenim zemljama i govoriti izmišljenim jezicima bez napuštanja svog udobnog, toplog mjesta.
Kao što se more neprestano vraća obalama dok se razbija o stijene ili se šulja pješčanim plažama, tako se i čitanje neprestano iznova ostvaruje svakom novom pročitanom rečenicom.
Ipak, čitateljskim se doživljajem može manipulirati. Hoćete li se iznenaditi ako vam kažem kako autori i ilustratori ponekad to namjerno rade?
Načinom na koji autor koristi riječi i rečenice te stilom koji je odabrao za svoje djelo, autor nam daje dio sebe i svoje osobnosti, istovremeno stvarajući novu priču samo za nas. Ilustratori se pak igrom raznim tehnikama i oblicima bave međuljudskim (ili međuživotinjskim?) odnosima i raspoloženjem među likovima.
Mi, čitatelji, ne trebamo to posebno i s naporom iščitavati – mi to intuitivno razumijemo. Upravo se u tome krije umjetnost čitanja.
Stvaranje čitateljskog doživljaja ovisi o mnogim čimbenicima koji djeluju na čitatelja, a nalaze se u jedinstvenoj formi knjige. Od formata knjige i veličine slova, likovnih tehnika u kojima su izvedene ilustracije pa do samog sadržaja, likova i narativa izloženi smo raznim vizualnim i podražajnim mogućnostima koje oblikuju jedinstveni doživljaj svakog čitatelja.
No, nije samo knjiga odgovorna za doživljaj i užitak čitanja. Čitatelj također mora biti pažljiv i fokusiran, a prilikom čitanja dobrodošlo je lutanje u dalekim zakutcima misli i osjećaja, osobito ako je upravo sadržaj knjige krivac za poticanje maštanja.
Otvorenim umom i razumijevanjem raznih skrivenih konteksta čitatelj ne prima samo informacije koje su zapisane već i one koje su skrivene između redaka i slika. Ulazeći u potpunosti u to „more“ sadržaja, čitatelj stvara privatni doživljaj u kojem i sam postaje dio priče.
More i „More“ zajedno nas obuhvaćaju svojom beskonačnošću i pružaju nam utjehu kad nam mir i odmor nisu na listi prioriteta. Mali događaji koji nas tijekom dana bocnu poput ježinaca, a onda nakratko nestanu da bi se vratili puno intenzivniji, samo su jedan od razloga za ispunjavanjem potrebe za mirom i tišinom. Govoreći jezikom prijateljstva i odgovornosti, more je, kao i mi, preuzelo brigu nad onim što o njemu ovisi, čak i kad mu to baš i nije ugodno.
More je, kao i jezik, sveprisutno – ono pokriva i čuva morske dubine, hrani nas i tješi, oduvijek postoji i bit će tu i kad nas ne bude. More je mjesto za život i uživanje. Neizostavan je dio naših života čak i onda kada ga ne vidimo. Sve prihvaća i razumije, ali ipak ponekad treba malo mira i tišine… i dobru knjigu.
