Na čičak

Evi Gerokosta rođena je u Ateni. Studirala je francuski jezik i književno prevođenje. S engleskog i francuskog prevela je više od tristopedeset (350) knjiga! Uz prevođenje, počela se baviti pisanjem, a dosad je objavila trinaest knjiga za djecu i odrasle.  Osim prevođenjem i pisanjem, Evi se bavi proučavanjem mitološke i pripovjedne predaje te umijećem pripovijedanja.

Kostas Markopoulos rođen je na Peloponezu. Nakon studija slikarstva počeo se baviti ilustriranjem knjiga, a ubrzo je dobio i prvu važnu nagradu za ilustracije u knjizi Dolazim iz grada. Dobitnik je brojnih domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.

Ružarijo Lukas studira grčki i latinski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.  Ova je slikovnica njegov prvi objavljeni prijevod.

Ne znamo točan trenutaku kojem je jedan ljud negdje izvukao nekakvu vezicu i zavezao je oko noge. No od tog trenutka, i ostali su ljudi počeli vezati vezice – oko nogu, oko ruku, oko svojih tijela i tijela raznih životinja. No točno znamo trenutak u kojem se naš junak sav začvorio – bio je to trenutak kad je spustio glavu i gledao pred svoje noge dok je hodao. A sve to samo zato jer je nosio cipele na čičak. A cipele na čičak nosio jer nije znao začvoriti vezice, pa je zato začvorio sebe cijelog – i noge i ruke i glavu i srce. I dok oko njega po ulici paradiraju cipele različitih oblika, profila i veličina, on gleda u svoj čičak i trudi se razmrsiti čvorove u sebi.

Slikovnica Na čičak donosi dirljivu i inspirativnu priču o osmogodišnjem dječaku koji se suočava s izazovom vezanja cipela. Iako ne uspijeva zavezati vezice, njegovo nesnalaženje simbolizira mnogo širu borbu s vlastitim emocijama i samopouzdanjem. Dječak je svjestan svog stanja i stalno gleda prema dolje, što odražava njegovu borbu s osjećajem manje vrijednosti.

Ipak, ova slikovnica ne govori samo o vezicama i cipelama na čičak, već o važnosti prepoznavanja i suočavanja s vlastitim emocijama, što će osobito koristiti djeci koja se bore s izazovima poput poremećaja pažnje, oslabljene fine motorike ili drugih poteškoća.

Uz hrabrost da preispita svoj ustaljeni životni ritam, naš junak otkriva da promjena, premda zastrašujuća, može donijeti izvanredne rezultate. Poistovjećujući se s njegovim iskustvom i iskazivanjem empatije,  djeca će shvatiti da su nesigurnosti i izazovi sastavni dio odrastanja.

Na kraju, Na čičak nije samo priča o cipelama, već i o svima nama – ponekad se osjećamo vezani vlastitim strahovima i nesigurnostima. Ova slikovnica inspirira djecu, posebno onu koja se suočavaju s teškoćama u razvoju, da se suoče s izazovima, prepoznaju svoje emocije i, kao naš junak, podignu pogled prema nebu, gdje ih čekaju nova iskustva i mogućnosti.