Autorica kolumne:
GORDANA POPOVIĆ, pedagoginja
Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića, Osijek
Potaknuta nedostatkom razvoja vještina učenja kod srednjoškolaca, kao stručni suradnik pedagog odlučila sam pokušati ovim tekstom ukazati na neke zanimljive pojavnosti u školi. Slaba motiviranost za sam proces čitanja te učestale pojave ometanja nastave razlog su za temu koju sam nazvala “Putovanje: čitanjem prema učenju”.
Kroz mnogobrojne razgovore i promatranje nastave, unatoč suvremenim pristupima nastavi te razgovorima i savjetima kako bolje i uspješnije učiti, učenici su proces učenja sveli isključivo na čitanje. Najčešći odgovori na pitanje “Kako učiš?” daju odgovor: “Čitam, pa što upamtim.“ U školi, koja je ogledalo društva, velik je izazov pobuditi kod učenika drugačiji pristup obrazovanju.
Nove su generacije rođene s internetom, pametnim telefonima, filmom, igricama… Kako pronaći pravi put koji će učenike prvo zainteresirati za čitanje, a nakon toga i za učenje? Istraživanja su pokazala kako učenici nemaju razvijenu naviku, potrebu i interes za čitanjem mimo onoga što im je nametnuto. Književnost je na margini učeničkih interesa, a čitanje iz užitka, i to najčešće na engleskom jeziku, u nadređenom je položaju u odnosu na čitanje iz obveze (Magdić, Hatadi).
Rezultati PISA istraživanja pokazali su gdje su se hrvatski učenici našli u prosjeku OECD-a po čitalačkoj pismenosti na osnovu glavnog istraživanja koje je provedeno u razdoblju od ožujka do travnja 2022. godine. U njemu je sudjelovalo 178 srednjih i dvije osnovne škole s ukupno 6.135 učenika. Cilj je bio prikupljanje međunarodno usporedivih podataka o kvaliteti, učinkovitosti i pravednosti obrazovnih sustava. Hrvatski su učenici pokazali prosječne rezultate, no zabrinjavajuć je podatak da je testove ispod razine prolaznosti riješilo čak 26% učenika.
S obzirom na promjene koje ulaze u naš školski sustav, potrebno je otkriti kako motivirati učenike na čitanje te u kakav odnos postaviti nastavna područja. U suvremenom društvu, a samim time i u odgoju i obrazovanju, potreba za suradnjom i povezivanjem s roditeljima i zajednicom uvjet je dobre i kvalitetne promjene. Kako knjigu postaviti u centar zbivanja? Važno je povezati iskustva svih onih koji s knjigom dolaze u doticaj. U školskom sustavu to su učenik, roditelj, nastavnici, pedagog, psiholog, knjižničar. Svatko ima svoje viđenje knjige i povezuje je s različitom potrebama. Jedna od važnijih i zajedničkih zanimljivosti jest što se među ljubiteljima knjiga nalazi i velika većina sudionika nastavnih i nenastavnih procesa. Pozitivna je posljedica trud učitelja i suradnika da djecu i mlade motiviraju na učenje. Izdaje se i čita sve više, stoga je važno strast prema čitanju prenijeti na mlade generacije.
Nacionalna strategija za poticanje čitanja (2017.) iznjedrila je brojne korisne inicijative za poticanje čitanja u školama, ali i izvan njih. Zanimljiva i aktualna Naša mala knjižnica međunarodni je projekt koji potiče čitanje među djecom vrtićke i školske dobi kroz knjige i kreativne aktivnosti. Upravo je ta rana dob važan dio života u kojem se povezujemo s knjigom, stvaramo naviku čitanja te razvijamo znatiželju i čitalački interes. Djeca čitaju odabrane knjige, sudjeluju u zadacima iz posebno izrađenih kreativnih knjižica i razvijaju maštu i kreativnost. Koordinatori (učitelji, odgojitelji, knjižničari) imaju potpunu slobodu u osmišljavanju i organizaciji aktivnosti, uz stručnu podršku kroz edukacije i razmjenu iskustava. Uz već naveden projekt Naša mala knjižnica za djecu mlađe školske dobi, u Hrvatskoj se provode i brojni drugi projekti za popularizaciju čitanja. Jedan od primjera je okviru EU projekta „Nadilaženje granica: ženski glasovi u europskoj književnosti“, koji provodi Iris Illyrica iz Zagreba s ciljem osvještavanja doprinosa žena književnosti, umjetnosti i kulturi. Učenike se vodi u smjeru zaključivanja kako je borba za ravnopravnost žena u znanosti i u društvu izuzetno važna tema.
U Našoj maloj knjižnici predstavili su knjigu „Annie, vjetar je nosi“ koja na sličan način, iako prilagođen mlađoj publici u višim razredima osnovne škole, progovara o emancipaciji žena i rodnoj jednakosti.
Poticanje djece na čitanje kroz projekte u osnovnoj školi može značajno doprinijeti boljem školskom, a kasnije i akademskom uspjehu jer čitanje obogaćuje vokabular, poboljšava gramatičke vještine i razumijevanje složenih tekstova, što su ključne kompetencije za uspjeh u svim predmetima. Čitanjem djeca svladavaju vještinu analize sadržaja, postavljaju razna kreativna i domišljata pitanja. Razvija se vlastito mišljenje i vještina informativne procjene – temelj za akademske vještine poput kritičkog mišljenja, pisanja eseja i istraživanja. Razvijaju se koncentracija i pažnja, što je iznimno važno za učenje i polaganje ispita. Priče i književnost, ako se čitaju i u ranoj dobi potiču maštovitost, što doprinosi inovativnom razmišljanju i rješavanju problema. Djeca koja rano zavole čitanje često zadrže tu naviku tijekom života, što im omogućuje kontinuirano učenje i profesionalni razvoj.
Obratimo li pozornost, možemo primijetiti kako posvuda susrećemo čitatelje knjiga: u gradskom prijevozu, na društvenim mrežama i drugim online formatima, u mnogobrojnim klubovima ljubitelja knjiga, pa čak i u Vatikanu. Koje savjete dati našim učenicima u stvaranju magije koju donosi čitanje? Sasvim je sigurno da nam mobiteli oduzimaju puno vremena, no to neke srednjoškolce ne sprječava i zadubljivanje u kakvu debelu knjigu. Kada k tomu sam Papa ili Dua Lipa javno pozovu na čitanje, to ipak ima pozitivnih promjena na čitalački svijet. Znamo kako čak i šest minuta čitanja dnevno opušta mozak i ublažuje stres.
Redovito čitanje održava mozak aktivnim i time može ublažiti neke posljedice narušenog emocionalnog zdravlja o kojem se sve više govori. Čitatelji postaju empatičniji, emocionalno inteligentniji i mogu reducirati strahove i mračne misli, što se koristi u biblioterapiji. Knjiga nije samo put u maštu, već postaje sredstvo utjehe, način opuštanja nakon dugog dana ili pak razbibriga i zabavna aktivnost koja nas vodi u tuđe živote i doživljaje. Taj put u druge svjetove stvara duboki osjećaj ugode i usput ih opskrbljuje novim rečenicama koje mogu dobro doći učeniku u učenju nekog novog nastavnog sadržaja.
Čitanje educira, omogućuje lakše sudjelovanje u nastavi te jača socijalne odnose i toleranciju. Kako bi se smanjile negativne posljedice sve rjeđeg druženja s knjigom, a sve češćeg druženja s tehnologijom, raznim aplikacijama i provođenjem vremena u online prostoru a vezane su za učenike osnovnoškolske dobi možemo preporučiti organizaciju čitalačkih kutaka u učionicama i školskim knjižnicama koje mogu postati mjesta s ugodnom atmosferom za čitanje. Osim toga, postavljanje vreća za sjedenje, lampi i postera koji promoviraju knjige motiviraju djecu za uzimanje knjige u ruke.
Organizacija školskih čitateljskih klubova također omogućuje učenicima dijeljenje dojmova o pročitanim knjigama u malim grupama. „Dan bez tehnologije“ može biti naziv razrednog projekta – kada bi se jedan dan u mjesecu učenici mogu posvetiti aktivnostima koje isključuju korištenje tehnologije, a prednost bismo dali čitanju, pisanju i kreativnom izražavanju.
No, tehnologija nipošto nije loš alat. Važno je koristiti je u dobre svrhe. Kako srednjim školama imamo i učenika putnika koji nemaju previše slobodnog vremena, oni bi mogli slušati audio knjige na putu od kuće do škole u vlaku ili autobusu. To može postati ugodna rutina i učenicima koji pohađaju osnovnu školu radi svrhovitog ispunjavanja slobodnog vremena. Važno je pozitivno koristiti tehnologiju. Audio knjige omogućuju pristup književnosti i edukativnim sadržajima učenicima koji imaju poteškoće s čitanjem, disleksiju ili slab vid. Tehnologija time postaje alat za inkluziju. Aktivno slušanje audio knjiga poboljšava koncentraciju, sposobnost praćenja priče i razumijevanje sadržaja, što su važne životne vještine. Učenici mogu slušati knjige dok se bave drugim kreativnim ili fizičkim aktivnostima, poput odmora ili šetnje, čime uče kako tehnologiju koristiti na produktivan način. Učenici koji se možda ne osjećaju motivirano čitati fizičke knjige mogu kroz audio knjige razviti interes za literaturu i priče a slušanjem knjiga na stranom jeziku usvajaju izgovor, intonaciju i vokabular, što ih može potaknuti na daljnje jezične istraživačke aktivnosti.
U svakom slučaju tehnologiju možemo koristiti za učenje (slušanje lekcija, povijesnih događaja, znanstvenih pojmova) umjesto isključivo za zabavne sadržaje ili društvene mreže. Uostalom, audio knjige potiču učenike na percipiranje tehnologije kao alat za osobni rast i učenje, dok ujedno razvijaju vlastite interese i navike čitanja. Uz sve ove savjete čitanje nužno vodi ka boljem školskom uspjehu.
Jedan od načina povećanje motivacije za čitanje i učenje može biti i otkrivanje omiljene ili najljepše knjižnice i knjižare u kojima uvijek ima nekih događanja poput izložbi učeničkih radova ili umjetnika iz lokalne zajednice. U njima se mogu zamoliti ljubazni profesionalci za preporuku nekih knjiga, a još je jednostavnije na društvenim mrežama pronaći neku “virtualnu vitrinu s knjigama”. Dobra je ideja i stvoriti unaprijed određen ritual za stvaranje navike čitanja – 15 minuta uz šalicu jutarnje kave. Knjiga ne mora biti cool i ne mora se svidjeti prijateljima. Najvažnija je ljepota otkrivanja iz stranice u stranicu.
Kako bi potaknuli učenike osnovnih škola na apstinenciju od neselektivnog korištenja medija, Udruga CINAZ iz Zadra u suradnji s francuskom školom Ziegelwasser iz Strasbourga provela je jedinstveni projekt u Hrvatskoj pod nazivom “Deset dana bez ekrana” još davne 2009. godine, a može se provoditi i danas. Riječ je o projektu u kojem je dragovoljno sudjelovalo 21 učenika osmog razreda iz tri zadarske osnovne škole zajedno sa svojim roditeljima.
Cilj projekta je bio da tijekom 10 dana što duže izdrže bez upotrebe ekrana, televizora, mobitela i kompjutora. Ekrane se koristilo samo u nužnim situacijama, isključivo za sadržaje obrazovnog karaktera. Sličan projekt prvi je put proveden u Francuskoj na poticaj ravnatelja škole Xaviera Remyja koji je primijetio da je 50 posto djece “zarobljeno medijima”. Slične rezultate dobio je i prof. dr. Zlatko Miliša, istražujući među zadarskim osmašima koliko su ovisni o medijima.
Provođenje projekta je i danas aktualno jer smo još kao društvo u potrazi za odgovorima: kako živjeti s medijima, kako mladima dati šansu da sami pišu i istražuju o drugoj strani medija.
Naravno, ne zaboravimo ni na roditelje koji svojoj djeci od prvog dana pružaju životni, jezični, socijalni, ali i praktični životni uzor. Važnost suradnje s roditeljima je neupitna Edukacije za roditelje u obliku radionica ili predavanja su dobar primjer učenja po modelu jer preslikavaju stvaranje navika čitanja kod kuće i ograničavanja vremena pred ekranima. Konkretno, učitelj može predložiti roditeljima predlaganje jednog određenog dana u tjednu za obiteljsko čitanje, gdje svatko čita knjigu ili priču po svom izboru.
Učitelji su također primjeri i uzori učenicima te s njima mogu podijeliti vlastite omiljene knjige i pričati o tome zašto vole čitati.
Škole koje kroz projekte potiču čitanje stvaraju temelje za uspješnu budućnost svojih učenika, ne samo u obrazovnom smislu, nego i u razvoju ključnih životnih vještina. Promjene u društvu i razvoj tehnologije danas uzrokuju promjene u načinu rada, ciljevima i metodama promocije čitanja i učenja. Mladi često nemaju strpljenja čitati tekst koji je predug ili ne sadrži animacije. Smanjeni opseg pozornosti je sveprisutan. Činjenica da nove generacije odrastaju okružene novim medijima potiče potrebu i za novim načinima čitanja, a značaj čitanja se nije smanjio nego naprotiv, čak se i povećao. Naši učenici su naša budućnost, a djeca koju se u osnovnoj školi kroz razne projekte potiče na čitanje mogu imati bolji školski, a zatim i akademski uspjeh i u cjeloživotnom učenju. Iskustvo nam je pokazalo da neprestano moramo raditi na svojoj otvorenosti, vjerovati u nove tehnologije koje su naša stvarnost, pomoć i potreba, ali isto tako svako od nas koji radimo u školi trebamo vjerovati u snagu svake izgovorene riječi, osmijeh, pokret i pogled.
Izvori:
Rezultati novog PISA istraživanja – srednja.hr
Čitalačke preferencije učenika viših razreda Osnovne škole „Braća Radić“ Koprivnica – stručni rad
Mediji i odgoj za kritičko mišljenje – Zlatko Miliša, Ivana Sivrić
Priča iz moje knjižnice, Zbornik radova, 4. stručni skup s međunarodnim djelovanjem, Beli Manastir, 2019.
Čitanje za školu i život – Zbornik AZOO
