Projekt „Naša mala knjižnica” započeli smo čitanjem slikovnice „Moja baka”, Jana de Kindera, belgijskog spisatelja. Prostor dnevne sobe obogatili smo knjižnicom, prikupivši velik broj priča i slikovnica, a prozor uz sam kutić odredili smo za stavljanje vagona pročitanih priča koju vuče lokomotiva „Naše male knjižnice”.
Također smo uključile roditelje (i širu obitelj) u naš projekt – svakog dana od dana početka projekta jedan od roditelja ili članova obitelji pročitat će priču u našoj skupini.
Nakon čitanja priče „Moja baka” - koja je djecu obogatila na različite načine (počeli smo pričati o ekstremnim sportovima, imenovati ih; o skejtevima – neobično velik broj djece se izjasnio da kod kuće ima skejt; o hrabrosti u skakanju padobranom; o ljubavi prema bakama i djedovima i svemu onome što s njima djeca vole raditi..) - slijedile su različite igre za razvijanje dječjih vještina:
- dvije matematičke igre u kojima je u jednoj trebalo zbrajati brojeve do deset ubacujući zadani broj čepova sa slikom u svaki tuljac zalijepljen na kutiji da bismo dobili konačan rezultat, dok je u drugoj trebalo provući zadani broj kartica s motivom iz priče kroz uzak prorez na kutiji
- dvije igre sa slovima: oblikovanje zadanih riječi plastelinom i ispisivanje slova na kartone i stavljanje na točno mjesto u riječi
- stolno-manipulativna igra spuštanja kuglice u boji pomoću čepova zalijepljenih na štapiće unutar kutije i igra prenošenja kuglica pomoću pincete kroz zadani oblik
- igra parnih slika s motivima ekstremnih sportova (suradnja sa studenticom)
- rezanje škaricama po zadatku (ravne, valovite i oštre linije)
- poklapanje čepova ispravnim uzorkom
- igra s kvačicama koje je trebalo postavljati po plastičnim umetcima na kutiji
- društvena igra „Moja baka” s raznim pokretnim i komunikacijskim zadacima
- rješavanje problemskih zadataka iz radne bilježnice u sklopu projekta
Nakon što su se djeca poigrala sa svim igrama, porazgovarali smo o zemlji iz koje dolazi pisac priče – Belgiji. Djeca su vidjela kako Belgija izgleda, koje je boje zastava i koliki put moramo preći da bismo iz Čepina došli do glavnog grada Belgije (1407 km zrakoplovom!). Djeci je ponuđena slijepa karta Belgije koju su pobojali u boje zastave, a nakon bojanja krenuli smo na put – ni više ni manje, skoro pa pravim (ali ipak kartonskim) – zrakoplovom koji nas je čekao u hodniku našeg vrtića: svako je dijete prošlo kroz kontrolne točke u zračnoj luci, stavilo svoj kofer kroz rendgen i sjelo u zrakoplov te krenulo put Belgije. Osim što su bili putnici, bili su i piloti i kopiloti.
Kroz sve ove poticaje širili smo dječju spoznaju o svijetu oko sebe, razvijali socio-emocionalne vještine, sposobnost uočavanja odnosa i veza među ljudima, razvijali smo jezik, bogatili rječnik, razvijali smo osjetljivost za oblikovanje na plohi, razvijali smo složene senzorne vještine i preciznost, poticali bilatelarnu koordinaciju; razvijali smo predmatematičke i predčitalačke vještine i pritom, što je i najvažnije, dobro se zabavili.