Registrirajte se svojim imenom i prezimenom i postanite dio interaktivne NMK zajednice! Komentirajte, razmjenjujte mišljenja i profesionalno se povežite s kolegama i kolegicama u projektu. Učinimo ovaj forum mjestom za učenje i stjecanje novih profesionalnih iskustva!
Prije početka korištenja Foruma, molimo vas da pročitate Pravila ponašanja i Upute za korištenje.
Molimo vas da komunikaciju održavate primjerenom, pristojnom i poticajnom. Svoje objave objavljujte u odgovarajuće teme. NMK zadržava pravo moderiranja i kontrole sadržaja – svi neprimjereni sadržaji i komentari, vrijeđanja i drugi oblici neprimjerene komunikcije bit će izbrisani, a autori takvih sadržaja bit će blokirani. Nepoštivanje GDPR odredbi kao i nepridržavanje zakona RH bit će prikladno sankcionirani.
Progovarajući o fiktivnim i mističnim bićima, autorica nas upoznaje s estonskim narodnim vjerovanjima i mitologiju koristeći pritom vrlo jednostavne pripovjedne tehnike i osebujnu karakterizaciju likova.
U OŠ Tina Ujevića u Zagrebu svi učenici od 5. do 8. razreda su na satu razrednika sudjelovali su u radionicama vezanim uz knjigu Mario, magija i vukodlakinja Liza koje je vodila školska knjižničarka. Na početku smo razgovarali o tome koju bismo moć odabrali kad bismo mogli birati, moć čitanja misli ili moć nevidljivosti. Bilo je tu puno različitih ideja kako primijeniti dobivene supermoći od poboljšanja uspjeha u školi, otkrivanja malih i velikih tajni pa sve do zaustavljanja ratova i rješavanja nekih važnih svjetskih pitanja. Učenici su se u učionici prošetali među suprostnim pojmovima kao što su npr. obično i neobično, promotrili kako se osjećaju i smjestili se tamo gdje im je najugodnije. Slijedlilo je čitanje jednog poglavlja i rasprava o pročitanom. Za kraj smo izvlačili pojmove iz kuverti odabirući tako likove, mjesta i radnje posuđene iz knjige Mario, magija i vukodlakinja Liza i smišljali svoje nove, originalne priče. Nakon takve jedne radionice inspirirane knjigom nastala je priča učenice 5. razreda Martine Batoš. U nastavku pročitajte priču.
Sestre
„Obitelj“ započela sam pisati, ali zastala. Nisam mogla. Bilo je previše. Umočila sam ruke u mrzlu jezersku vodu i orotrljala oči. „Previše razmišljam“ govorila sam si.
„Samo trebamo nabrojiti članove obitelji i njihove osobine, nije to ništa“ šapnula sam tužno tresući se sa suzama u očima. Polako sam uzela udžbenik i počela pisati: „Moja mama Tonka je draga i marljiva. Moj tata Darko je duhovit i šašav. Moja sestra Tara“, ponovno sam stala. Osjetila sam suzu kako mi teče niz obraz i pada na udžbenik iz hrvatskog. Bila sam zamrznuta. Olovka mi je skliznula iz ruke i pala u jezero. To je prešlo granicu. Nisam više mogla izdržati. Ispustila sam tako snažan vrisak da su ribe u jezeru prestale plivati. Ispustila sam jedno dugo, bolno: „Ne mogu više.“ Čulo se. Jako. Ali mene nije bilo briga jer su me ionako zvali čudakinjom. Onda sam začula neki glas. „Sandro, jesi li dobro? Što ti je?“ Prepoznala sam ga: „Tara?“ upitala sam začuđeno. „Da, ja sam“ odgovorila je tiho. Zatim smo malo popričale. O svemu. Nakon nekih šest minuta neprestanog pričanja Tara je stala i malo se uozbiljila.
„Sandra, volim te ali me moraš pustiti“ rekla je pomalo oštrim tonom.
„Ali ne Tara“ odgovorila sam, a suze su mi navirale na oči.
„Hej, ne plači. Sve će biti u redu. Ako ti ikad falim samo pogledaj u noćno nebo puno zvijezda i zapamti da sam ja jedna od njih.“
Kimnula sam glavom i zagrlila je najjače što sam mogla. A zatim sam se probudila.
„Ajme dobro si, užasno sam se prepala“ bio je to glas moje majke. Ispada da sam se onesvijestila i pala u jezero kada sam se derala jer sam bila toliko frustrirana. Kada sam došla doma, sjela sam za stol, uzela udžbenik i počela pisati: „Moja sestra Tara bila je najbolja sestra na svijetu, moja zvijezda i anđeo.“ Zatim sam pogledala kroz prozor u zvjezdano nebo i obrisala suzu.
Martina Batoš
OŠ Tina Ujevića, Zagreb
