Literarni natječaj

OŠ Ljubešćica

Zaljubljeni vitez

 

Pred očima je mojim

i kad ih sklopim,

od pogleda njenih

kao sladoled se topim.

 

Već me neko vrijeme

taj nemir muči.

Ne jedem, ne spavam

i srce će mi pući.

 

O, kraljevno draga,

smekšaj svoje srce

da stane u korice

srca moga!

Fran Hosni

Mojoj kraljevni

 

Kraljevno bajna,

kraljevno sjajna,

ljepša si od cvijeta

što cvate usred ljeta.

 

Tvoje zlaćane kose

vjetrovi oko dvorca nose,

tvoje najljepše oči

sanjam noću u samoći.

 

Volio bih princ tvoj biti

i pjesme ti pisati,

volio bih ti svirati trombon

jer ti si moj najslađi bombon.

Julia Sakač

Pjesma za kraljevnu

 

Kraljevno lijepa, za mene si sunce koje blista,

tvoje se oči sjaje kao zvijezda trista!

 

Tvoja ljepota drži me na ovom životu,

više mi značiš od dobitka na lotu.

 

Kraljevno draga, ti si moj biser,

moje misli tebi jure kao najbrži gliser.

 

Zbog tebe bih sve vojske pokorio

samo da bih se tvom srcu dodvorio.

 

U srcu duboko skrivenu te nosim

rado bih došao da te isprosim.

Mihael Barjaktarević

OŠ Donja Dubrava

Nova ding dong priča

Ding dong – začuje se zvono na vratima. Mija i Martin otišli su otvoriti. Pred vratima se pojavio paket. Otvorili su paket i ugledali kartu blaga. Mija i Martin krenuli su u novu pustolovinu. Najprije su pošli do stabla pored kuće. Ispred stabla ugledali su malu pločicu na kojoj su bile nacrtane nindže. Približili su se crtežu i odjednom su se pred njima pojavile nindže. Nindže su im rekle da moraju proći test sposobnosti kako bi mogli nastaviti dalje. Martin je test sposobnosti prošao bez problema. Mija se malo mučila, ali je ipak prošla. Mija i Martin zajedno su krenuli dalje. Stigli su do mača. Taj se mač odjednom sam počeo boriti. Martin je uzeo mač koji se netom pojavio ispred njega. Uspio ga oboriti i odjednom se pred njima pojavio vitez koji im je rekao: „Bravo! A sada brzo krenite na sljedeći zadatak!“

Mija i Martin krenuli su znatiželjno i hrabro na sljedeći zadatak. Čudan i jak vjetar dopuhao ih je do jezera na kojemu je bio usidren gusarski brod. Popeli su se na brod i ugledali Crnobradog, Riđobradog i kapetana. Gusari s broda ljutito su ih gledali jer su probudili čudovište iz čarobnog jezera koje je brod gurnulo ravno u šiljke. Kapetan ih je pozdravio, a Crnobradi i Riđobradi su donijeli dasku s koje su potom natjerali Miju i Martina da skoče u jezero. Jako su se bojali, ali čim su skočili u jezero shvatili su da mogu disati pod vodom. Brzo je do njih doplivao Vodenjačić i rekao im da mu treba njihova pomoć. Mija i Martin upitali su Vodenjačića kako mu mogu pomoći. Vodenjačić je trebao oprati i izglačati rublje, usisati i očistiti podvodnu kuću. Mija i Martin rado su mu pomogli. Tek što su završili, iz vode ih je izvukla čudna vila. Ispostavilo se da je to bila vještica koja je trebala pripremiti večeru za svoju obitelj. Mija je postavila stol, a Martin je vještici pomagao u kuhanju i dodavao joj sve potrebne čarobne sastojke. Izašli su iz vještičje kuće i htjeli krenuti dalje no nekakva neobična sila ih je povukla u svemirski brod. U svemirskom je brodu bio Svemirko. Svemirko je trebao očistiti crnu rupu, ali se zaigrao pa je shvatio da neće završiti do večere. Martin i Mija odlučili su mu pomoći, a potom ih je Svemirko vratio na Zemlju. Završili su u odaji mlade Kraljevne. Kraljevna ih je strogo odmjerila i odrješito rekla: „Dobar vam dan! Trebam pomoć u odabiru najljepše haljine za bal!“ Mija je oduševljeno prihvatila izazov i krenula pomoći zbunjenoj Kraljevni, a Martin je za to vrijeme sjedio u kutu kraljevske odaje i igrao se s kraljevskim psićem. Nakon što je Mija Kraljevni pomogla u odabiru, krenuli su dalje putem koji je bio zacrtan na karti.

Karta ih je dovela do kuće i samo su zaspali, a ujutro su shvatili da je blago bio dan ispunjen brojnim divnim i nezaboravnim pustolovinama.

OŠ Ivana Mažuranića, Zagreb

Da sam ribica…

Ja sam ribica Miro. Živim između puno morskih trava. Uvijek sam pored jata riba. Ja sam jako mala ribica. Pošto  sam mala moram se paziti malo većih riba. Uživam u tome što stanem i tamo gdje veće ribe ne mogu. Ja mogu sve, a opet ne mogu ništa. Eto to sam ja – ribica Miro!

Karlo Zebec, 4.b

 

Da sam ribica…

Ribica sam. Moje je ime Vragolasti dupin. Živim u najljepšem moru na svijetu koje se zove Jadransko more. Najljepše je zato jer ima mnogo otoka, otočića, uvala i uvalica. Takvo more sve ribice svijeta vole jer njegove uvalice pružaju nam zadovoljstvo za okupljanja i ribarska prepričavanja. Moji svakodnevni poslovi su plivanje, ronjenje, a najviše volim plivati uz ribarske brodice i promatrati ribare, Ribari za nas dupine nisu opasni jer ribari vole nas promatrati kako izlazimo na površinu mora, skačemo i opet nastavimo plivati uz njihove brodice. Kad mi to dosadi otplivam dalje u obilazak otoka, otočića i uvalica. Ja sam dupin, mnogo volim ljeto jer tada u uvalama ima mnogo kupača, a među njima i djece. Kad se pojavim na površini mora svi se kupači dive mojim vragolijama, a najviše me razveseli vrisak djece koja mi se dive. Eto, takav vam je moj život u dubinama plavog Jadrana.

Nino Gulam, 4.b

 

Da sam ribica…

Zdravo, ja sam Njuškica. Danas ću vas upoznati sa svime što je u mojem životu prisutno. Pa krenimo! Ja sam, zapravo, neka vrsta klaun ribe, samo što dijelovi koji su narančasti, kod mene su tamno plavi, a dio koji je bijeli, kod mene je popunjen srebrnim šljokicama. Živim u vlasulji, to je kao da živiš u nečijoj kosi, a volim se i motati između koralja. Jedem planktone, jako se dobro skrivam od grabežljivaca i volim se igrati s prijateljima kao što su jastog Lovro, rak Eugen, lignja Kalamarko i zvjezdac Patrik. Volim svoje prijatelje! I to je sve od mene! Bok!

Tihana Cmuk, 4.b

 

Da sam ribica…

Ja sam ribica Đuro. Narančaste sam boje i volim brzo plivati. Živim u Jadranskom moru i plašim se velikih riba poput kitova i morskih pasa. Trenutno pravim skrovište da se sakrijem od njih, a pomažu mi moji morski prijatelji. Volim sunce i život u moru, ali ne volim kada ljudi zagađuju naše lijepo more.

Josip Antić, 4.b

OŠ Antuna i Stjepana Radića, Gunja

Čarobna šuma

 

Nekada davno, živjela je dobra vještica. Ona se zvala  Cvijeta. Živjela je sama u čarobnoj šumi. Posjećivali su je zec Svemirko i medvjed Gunđalo. Oni su bili dobri prijatelji, da nije bilo njih vještica Cvijeta bila bi usamljena. Svakog dana dolazili su u posjet vještici i održavali duge čajanke. Uživali su u njenom čaju i kolačićima. Prepričavali su svoje doživljaje, smijali se, pjevali i veselili se.  Jednom mjesečno  održavali su veliku proslavu. Na proslavu su dolazile sve šumske životinje. Pripreme su trajale danima. Vještica bi sve organizirala i nadgledala. Napokon, stigao je i taj dan. Sve je bilo kako treba dok nije došao zec Svemirko i rekao Cvijeti da je nestalo meda.  Ona je poslala  Vodenjačića da ode do medvjeda po med. On je putem susreo nindže i gusare. Oni su mu htjeli oteti med. Vodenjačić ih je umjesto da im da med pozvao na proslavu. Oni su to rado prihvatili. Putem su sreli viteza i kraljevnu te svi zajedno otišli na proslavu u Čarobnu šumu.

 Tea Kuvač, 2.a.