Preporuke čitatelja

OŠ Ivane Brlić Mažuranić, Ogulin

Detektivi Tiko i Piko

Priču bih preporučila jer su likovi Tiko i Piko vrlo slični, uopće se ne nadaš da je beba Prepolovitelj. Tiko i Piko su detektivi i vrlo su smiješni.

Učenica: Magdalena Badanjak

Priču bih preporučila zato što su se Tiko i Piko preobrazili na rođendanu.

Učenica: Fani Brozović

Priču bih preporučio zato što se pojavljuje neočekivan događaj da beba na kraju bude Prepolovitelj.

Učenik: Fran Lipošćak

Priču bih preporučila zato što nam šalje poruku da uvijek trebamo sve dijeliti s drugima i da će nam se dobro vratiti u životu.

Učenica: Emili Miloš

Priču bih preporučio zato što je tema detektivska i tiče se potrage za prepolovljenim predmetima.

Učenik: Patrik Vuković

Priču bih preporučio jer je vrlo zanimljiva, smiješna i pustolovna.

Učenik: Jan Kešin

Priču bih preporučila jer je vrlo zanimljiva i smiješna i iz nje se iščitava poruka kako uvijek trebamo podijeliti ono što imamo i da se dobro dobrim vraća.

Učenica: Mila Salopek

III. OŠ Bjelovar

Detektivi Tiko i Piko

Ova knjiga govori o dva detektiva Tiku i Piku koji rješavaju slučaj u obitelji Jaruga. Pozvani su na rođendan Ade Jaruge. Bili su zadovoljni što su pozvani jer čim su stigli domaćini su trebali njihovo znanje u otkrivanju nestalih stvari. Naime na rođendanu je nestalo pola poklona slavljenice Ade. Nakon puno detektivskog posla i istraživanja Tiko i Piko otkrivaju da je mala Ada ta koja prepolavlja stvari.

Ada je prepolovila svoje poklone jer je shvatila da joj ne treba toliko svega i da je cijelo previše, a pola dovoljno. Polovicu poklona je darovala djeci koja nemaju igračke. Adini roditelji su bili ponosni na nju jer su shvatili da je velikodušna djevojčica.

Drago mi je što sam pročitala ovu priču jer ima za mene lijepu poruku. Naučila sam kako je važno biti velikodušan i darežljiv. Osim što pomažemo drugima postajemo i mi bolji i sretniji ljudi.

Učenica: Jana Klarić, 3.c razred, III. osnovna škola Bjelovar

Učiteljica: Nataša Brekalo

Tko je Antonio

Antonio je čudan dječak, neobičan…

On je više nego što ti se čini. Osim što je mamin i tatin sin on im se petlja u sve njihove aktivnosti jer želi da budu sretni. Baku žica da idu do kioska pa se tamo svađa s raznobojnim čudovištima. Kod tete Matilde „Tetino je zlato“ i pobjegne ispod stola da ga ne bi poljubila. U autobusu više nije Antonio već putnik za kojim se svi okreću. Čim dođe kući obavezno mora uzeti list papira kako bi smislio neku priču. Zatim svoju priču priča na kauču svojim roditeljima. Pod odmorom izlazi s prijateljima van, pa dok čuči zamišlja da je nestao.

Meni se ova priča svidjela jer me Antonio podsjeća na mene. Želim da mi roditelji budu sretni, kod bake uvijek dobijem što želim a sa rodbinom se družim i veselim na rođendanima i okupljanjima. U priči mi se najviše svidjelo kad Antonio piše i čita svoje priče jer to radim i ja. Tada sam u svom svijetu i baš mi je lijepo. Nadam se da će te i mene jednom upoznati kao i Antonia.

Učenica: Tea Đuranić, 3.c, III. osnovna škola Bjelovar

Učiteljica: Nataša Brekalo

Share on Facebook