Iva Bezinović-Haydon, Hana Tintor
Moja baka Zrinka uvijek bi svemu rekla “Može!” Kampirale smo i planinarile, trčale i vozile bicikl, plivale u najdubljem moru. Gradile smo tajna skrovišta i izrađivale kućice za kukce od kutija za cipele. Crtale smo stripove, čitale novine, pisale priče. Ništa nije bilo nemoguće! Moja je baka sve znala i mogla. Dok jednoga dana više nije.
Razgovor o bolesti i o smrti uvijek je težak i bolan. Kratka priča “Moja baka ne zna tko sam” kroz opis nježnog odnosa djevojčice Eme i bake Zrinke, koja naglo počinje zaboravljati događaje i ljude, djeci približava temu starosti i smrtnosti, kao i ideju sjećanja i vječne ljubavi.
Zašto je knjiga vrijedna
Zato što autor uspijeva na način prilagođen djeci artikulirati temu kojom se danas sve više djece bavi. Slikovnica je izvrsno polazište za razgovor na temu prolaska i starenja kod kuće ili u školi.
