Autorica kolumne:
IVA DOLENC, mag.nov.
Kao novinarka koja se uskoro upušta u svijet dramske pedagogije, dakle bliskog rada s djecom, smatram teme koje se bave razumijevanjem i prihvaćanjem drugih izrazito važnima. Čitanje romana za mlade Blještavka za mene je bilo idealno jer se bavi upravo tim pitanjima: strahom od nepoznatog i predrasudama prema onome što je drugačije, tako da mi je ovaj roman pružio mogućnost promišljanja obrade ove teme u budućem radu s djecom.
U Blještavki upoznajemo djecu koja pokušavaju razumjeti neobične pojave u svom okruženju, od dolaska nepoznate gospođe Silve sa svojim neobičnim ljubimcem do nestanka ptica iz naselja. Iako možda u prvom trenutku susreta s nepoznatim osjećamo nelagodu, autorica nas podsjeća da takvi susreti ne moraju biti prijetnja, već prilika za rast i razumijevanje. Upravo ovdje se krije ključna poruka koju roman donosi: razlike nisu nešto što trebamo odbaciti ili čega se trebamo bojati. Naprotiv, one čine naš svijet bogatijim i pružaju nam mogućnosti za učenje. Ova poruka posebno rezonira u kontekstu dramskog rada s djecom jer se u dramskim aktivnostima često suočavamo upravo s tim izazovom – ulaskom u tuđe cipele i razvijanjem sposobnosti razumijevanja i suosjećanja.
Ova je knjiga iz NMK3 odličan izbor za mlade čitatelje viših razreda jer se, unatoč većem opsegu, lako čita i brzo upija. Vokabular je većinom poznat, a nepoznate riječi lako se shvaćaju iz konteksta. Tematski, knjiga odskače od lektire i donosi priču koja se povezuju s interesima djece, što je čini još privlačnijom za čitanje i otkrivanje novih svjetova.
Društvo u kojem djeca odrastaju često je podložno izazovima poput površne interakcije, distanciranosti od realnosti i neizbježne digitalizacije, gdje osobni susreti s nepoznatim nisu česta praksa. U tom kontekstu, smatram da je razvoj socijalnih vještina, kao što su komunikacija i empatija, ali i kritičko promišljanje, ključan.
Kao buduća dramska pedagoginja vjerujem da djeci i mladima moramo pružiti mogućnosti, ali i alate poput ovakvih književnih djela, koji im omogućuju da aktivno promišljaju, istražuju i na kreativan način pristupaju emocionalnim i društvenim izazovima.
Također, u kontekstu novinarsko/dramsko pedagoške radionice u kojoj bih radila s djecom na analizi književnog djela, jedan od načina za poticanje njihova interesa i kritičkog razmišljanja bio bi čitanje određenih odlomaka iz Blještavke. Započela bih s čitanjem nekoliko rečenica, a zatim bih zastala i postavila pitanje: Kako mislite da će se priča nastaviti?. Ovom bih metodom zadržala koncentraciju, ali i potaknula zainteresiranost za sadržaj knjige, a u odgovorima bi se naziralo njihovo razmišljanje o svijetu i važnim problematikama koje knjiga obrađuje.
Izbor odlomka za ovakvu aktivnost također mora biti pažljiv, kako bi tekst bio dovoljno privlačan i izazvao djecu na razmišljanje, ali i kako bi otkrio kako oni interpretiraju teme poput straha, predrasuda i prihvaćanja. Emocionalno suživljavanje i povezivanje s likovima svakako bi trebalo biti naglašeno u kontekstu vođene rasprave, jer upravo ono produbljuje iskustvo čitanja. Također, likovima se mogu dodijeliti i druge karakterne odlike, posebno ako se raspravlja o njihovim postupcima i reakcijama. Djeca često mogu interpretirati likove na svoj način, vodeći se vlastitim iskustvima, pa je uvođenje novih karakteristika u raspravu korisno za širenje njihovog kritičkog mišljenja i kreativnosti.
Za kraj, vjerujem da su knjige poput Blještavke, kao i oni mali koraci koje činimo kroz obrazovne aktivnosti, naš način da svijetu ponudimo nešto bolje i drugačije – i to je najljepši cilj koji možemo ostvariti.
