Nakon priče o mjesecu i igri skrivača, Andreja Peklar donosi nam priču o kralju jedne daleke zemlje koji je živio u prostranoj palači punoj raznih slugu, no ipak je bio potpuno sam. Jednog je dana začuo predivan pjev neobične ptice i poželio je da ga može slušati svaki dan. Naredio je slugama da ulove pticu i stave je u zlatnu krletku kako bi je mogao poslušati kada mu se prohtije. No, ptica je u krletki bivala sve tužnija i tužnija, prestala je pjevati i kralj više nije bio sretan.
Uskoro je opet začuo predivan pjev pa je naredio slugama da ulove novu pticu. No ubrzo je imao punu palaču predivnih krletki ispunjenih tužnim i umornim pticama. Uto u priču dolazi dječak koji kralju daje neobičan prijedlog, a kralj ga prihvati. Ptice opet milozvučno pjevaju, a kralj je sretan.
Zašto je knjiga vrijedna
Ljudska potreba o posjedovanju onoga što je lijepo ili nas čini sretnima je potpuno normalna. No osim obične priče koja pomalo graniči s orvelovskim pripovijedanjem, ovdje se nameće etičko pitanje za odrasle čitatelje: možemo li biti sretni ograničavajući druge? Iako prvenstveno namijenjena djeci, ova je priča poticaj odraslima da zastanu i razmisle o svojim postupcima i cijeni sreće.
