Žuti šal

SILVIJA ŠESTO poznata je i nagrađivana hrvatska književnica. Iako je poznata po djelima za djecu i mlade, Silvija piše i romane za odrasle, scenarije za predstave, tekstove za radio i televiziju. Neke su njene knjige uvrštene u lektirne popise za osnovne škole. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Prevođena je na mnoge svjetske jezike. Neke od najpoznatijih knjiga za djecu i mlade su serijal “Bum Tomica”, “Debela”, “Tko je ubio Pašteticu”, “Vanda”. Autorica je i nekoliko slikovnica. Slikovnica “Uhvati mi plavog medu” nominirana je za nagradu “Mali princ”. Za knjigu “Debela” primila je posebno priznanje na Časnoj listi IBBY-ja.

ANA VUJASIĆ diplomirala je na Studiju dizajna. Ilustrirala je nekoliko knjiga. Zaposlena je u Ibis grafici.

Zrinko je osnovnoškolac koji sa svojim razredom odlazi na izlet u Maksimir. Sve protječe bez problema do trenutka kad preskače ogradu Zoološkog vrta i kreće prema sjeveru Maksimirske šume. Odjednom više ne zna gdje je. Nikad prije nije bio u Maksimirskoj šumi. Osvrtao se oko sebe i krenuo u smjeru iz kojeg je došao, no nije više uspio pronaći put natrag. Naravno, baterija na mobitelu mu se ispraznila. U ruksaku je imao samo jedan sendvič i bocu vode. Onda je, jasno, zapuhao jak vjetar i došla je strašna oluja… I, naravno, to nije sve – tu su još zatočenje u prtljažniku starog automobila, bakin problem s kleptomanijom, ljubazni stariji ljudi koji prvo spase njega, a onda i njegova oca – ukratko, napeta priča koju nećete moći ispustiti iz ruku.

Ispisana zanimljivim pripovjednim stilom kojeg Silvija Šesto već godinama brižno njeguje, ova priča otvara niz važnih tema koje odražavaju unutarnji svijet djeteta u dobi od dvanaest godina. Osim što se suočava s tipičnim izazovima odrastanja – zaljubljenošću, obiteljskim odnosima, financijskim poteškoćama i emocionalnim previranjima – Zrinko se suočava i s avanturom koja testira njegovu snalažljivost, odupire novonastalim strahovima i stvara osobnu otpornost.

Osnovna premisa priče – Zrinkov nestanak tijekom školskog izleta – odmah uvodi napetost i neizvjesnost. No, kako priča odmiče, postaje jasno da Zrinkov problem nije samo fizičko gubljenje u prostoru, već i unutarnji osjećaj izgubljenosti koji ga prati. Njegova je obitelj rastrgana svakodnevnim brigama i obavezama, što ga dodatno udaljava od sigurnog utočišta koje bi mu mogli pružiti roditelji. Djed, jedina osoba s kojom se mogao potpuno povezati, živio je izolirano i borio se sa svojim unutarnjim nemirima, a sada ga više nema. Baka, uz početne znakove demencije, pati i od kleptomanije, što dodatno komplicira ionako napetu obiteljsku dinamiku koju ponajviše uznemiruje nedostatak novca i težak fizički rad. S obzirom na razvojne potrebe djeteta u ovoj dobi, priča jasno pokazuje važnost stabilnih emocionalnih oslonaca. Djeca od dvanaest godina počinju intenzivnije promišljati o vlastitom identitetu, uspoređuju se s vršnjacima i preispituju vlastitu vrijednost.

Sam način oblikovanja knjige potiče čitateljsku napetost na najbolji mogući način. Dok sama priča kreće od sredine, a zatim se vraća na početak, ispresjecana je novinskim naslovima, isječcima vijesti i radio zamolbama koje nas vraćaju na početak teksta, a u sredinu priče – I to točno na onaj dio u kojem Zrinko odluta od svoje grupe. I dok spisateljica u ja formi tečno pripovijeda Zrinkove dogodovštine, ilustracije Ane Vujasić potiču znatiželju i iščekivanje do samog kraja.

Priča o Zrinku realno prikazuje izazove odrastanja i donosi slojevit prikaz djetetovih unutarnjih borbi. Kroz njegovu avanturu čitatelj može vidjeti kako djeca doživljavaju svijet oko sebe – s puno emocija, nesigurnosti, ali i hrabrosti da pronađu vlastiti put. Ova priča može poslužiti kao polazište za razgovor o emocionalnim potrebama djece, odnosima u obitelji i načinima suočavanja s promjenama koje su neizbježan dio odrastanja.