Kako uhvatiti gnoma -razlika između banalnosti i apstrakcije

Autorica NMKolumne:

Danijela Varga, mag.praesc.educ.
stručna suradnica, odgojiteljica

„Gnomovi postoje. A ova priča je istinita.“

Početak je to slikovnice Alberta Lota u kojoj je glavni krivac za sve nedaće jedan brkati gnom. I to ne bilo kakav gnom, već onaj najgore vrste: namrgođen, ljuti, uvijek osvetnički raspoložen i u svakom trenutku spreman na kakvu spačku ili barem manju nezgodu. „Uhvatio sam gnoma“ slikovnica je koju morate pročitati očima, ušima i srcem – vjerujte nam, vrlo brzo ćete se odmrgoditi.

No prava tema ove kolumne zapravo je apstraktna slikovnica. Ona koja nije kao sve ostale. Ona koja nije obična, predivno oslikana uz svaki komadić teksta, ne vrvi likovima i iznenadnim obratima. To je slikovnica čiji autori odmah prelaze na srž zbivanja, ne štedeći našu pažnju.

No, to nipošto ne znači da nije vrijedna. Iako se sastoji od jasnog teksta i malog broja likova, a ilustracije su sažeti prizori određeni bojom, objektima i formom, takva sadržajno „kratka“ slikovnica gotovo uvijek obiluje simbolikom, a u svakom se ilustrativnom prizoru potkrade kakav detalj, neobičan objekt, trag za neko skriveno značenje ili neispričan komadić priče. I dok o njoj raspravljamo sa zadrškom, ta hrabra, kratka, apstraktna slikovnica progovara o raznim lakim i teškim temama, ruši barijere i predrasude i ne da nam da odustanemo od stvaranja boljih sebe.

„Uhvatio sam gnoma“  takva je slikovnica. Naravno, nije to samo priča o običnom gnomu, to je priča koja nas uvodi u čaroban svijet apstraktnih slikovnica. Iako apstraktni lik koji svoje podrijetlo viče iz folklora i mitologije, gnom nikako nije jedini neobičan, apstraktan i marginalizirani lik koji zauzima središnje mjesto u neobičnim pričama.

I dok u apstraktnim slikovnicama najčešće prevladavaju teške teme poput smrti, tuge, odvajanja, krize i raznih tužnih događaja, upravo su zbog stila teksta i ilustracija izvedene lako, bez pretjerane sentimentalnosti i dodatnog pojačavanja negativnih emocija.

Jedna od takvih slikovnica svakako je i Patka, Smrt i tulipan koja o životu progovara vrlo poetično, no nimalo patetično. Uz Patku koju Smrt prati tijekom cijeloga života kako bi se u nekom trenutku mogle istinski sastati, predstavljeni su i drugi aspekti zajedničkog suživota: stvaranje prijateljske veze i povjerenja između ova dva naizgled nespojiva lika. Izazovi života predstavljeni su s posebnim osjećajem lakoće. I dok je smrt sama po sebi vrlo teška tema, u ovoj je slikovnici predstavljena bez suvišne dramatike, pružajući čitateljima prostor za razmišljanje i suosjećanje. Stil teksta i ilustracija pomaže djeci da se suoče s emocionalnim pitanjima na suptilan način, potičući umjesto tuge i zabrinutosti osjećaj utjehe i razumijevanja.

Naravno, ovaj tekst neće biti potpun bez spomena još jedne apstraktne junakinje: Plave patke. Nježna priča o izmjeni perioda slabosti i zrelosti tijekom života oslikat će riječima i ilustracijama bezbrižnost, ljubav i brižnost, uz ilustracije koje će vas zapanjiti silinom pobuđenih emocija. Naizgled nespojivi likovi patke i krokodila povest će vas na putovanje kroz odrastanje, odraslost i staračku slabost, uz mnogo lijepih riječi i nježnih osjećaja. Apstraktne slikovnice stoga ni u kojem slučaju nisu banalne. Njihova jednostavnost nije im mana, već naprotiv – daje mogućnost čitatelju da sam oslika ono što mu (možda) nedostaje.

Apstraktni likovi najčešće se ističu ponekim neobičnim obilježjima – Plava patka ima plave noge i kljun, Smrt je prikazana bez očekivanog crnog plašta i strašnog izraza lica. No u slikovnici „Uhvatio sam gnoma“ naš je gnom vrlo prosječan – kapica, poveći nos, nepromjenjiv izraz lica i jednostavna odjeća nipošto mu ne pridaju na važnosti. Ono što ga izdvaja je sasvim običan dječak koji nam je ovu priču strpljivo ispričao.

I dok je gnom jedan od onih sivih likova čije karakterno određenje ovisi o čitatelju, sama slikovnica pruža nam puno više od nestašluka jednog gnoma i domišljatosti jednoga dječaka. Ona obiluje humorističnim elementima koji će djecu zabaviti, a odrasle navesti na razmišljanje.

Situacije koje proizlaze iz interakcije dječaka i gnoma nipošto nisu uobičajene. Pokušaj dječaka da uhvati gnoma postavljanjem zamki, a zatim i pokušaj uspostavljanja prijateljstva stvaraju elemente napetosti i intrige  te nas dovode do pitanja zašto gnom ovu slikovnicu čini toliko posebnom? Odgovor ćemo pronaći u folkloru i mitologiji.

Naime, u bogatstvu folklornih predaja koje nam prenose kulturnu baštinu nordijskih, keltskih i germanskih naroda, gnomovi se ističu kao nesvakidašnja bića s ljudskim obilježjima. Gnomovi poput Tomtena postaju nevidljivi čuvari doma i obitelji, donoseći magičnu zaštitu u svakodnevni život.

Međutim, u drugim pak predajama preuzimaju ulogu čuvara zatočenika ili izgubljenih duša, što dodatno pridonosi njihovoj mističnosti i nadmoći u odnosu na ostala fantastična stvorenja. Gnomovi su također ključni elementi u svijetu alkemije, no u narodnom folkloru često se poistovjećuju s drugim fantastičnim bićima poput patuljaka i trolova, što stvara izazov u preciznom definiranju  gnomova kao fantastičnih likova.

Sva ta raznolikost doprinosi bogatstvu svijeta folklora i čini svaku priču jedinstvenom. Važno je usput spomenuti i kako su gnomovi u predajama najčešće muškoga roda, što odražava društvenu važnost, mističnost i moć koju gnomovi posjeduju u odnosu na obične ljude. Njihova prisutnost u narodnim pričama često je povezana s tajanstvenim elementima života, čuvanjem dragocjenosti ili pružanjem pomoći u ključnim trenucima. No, u ovoj slikovnici gnom postaje zatočenik. Ova zamjena uloga može simbolizirati društvene promjene ili jednostavno pridonijeti zanimljivosti radnje, a ponekad ostaviti prostor i za dublje interpretacije.

U ovoj se slikovnici čin hvatanja gnoma temelji na jedinstvenoj ideji ispravljanja lošeg u dobro: stvaranjem prijateljstva između gnoma i dječaka sve neobične nesreće prestaju, a gnom svoj mrgudni izraz lica zamijeni sramežljivim osmjehom. Naravno, apstraktne slikovnice ne trebaju nužno apstraktne likove da bi bile zanimljive. Gnomovi, patke, smrti i krokodili svakako su više od likova; oni postaju simboli, nositelji poruka o životu, prijateljstvu i prolaznosti vremena.

U konačnici, ove slikovnice potvrđuju da je ljepota u jednostavnosti, a duboke teme mogu biti obrađene bez pretjerivanja i patetike. Apstraktni likovi postaju način da se djeca i odrasli povežu s osjećajima i svijetom oko sebe na jedinstven i inspirativan način, a ponekad je jednostavnost upravo ono što nam treba.

Pročitajte još...