Autorica kolumne:
Danijela Varga, mag.praesc.educ.
voditeljica projekta NMK
- O NAMA
- O PROJEKTU
- NMK aktivnosti
- NMKalendar
- FORUM
- ŠARAN NA HRASTU
- O NAMA
- O PROJEKTU
- NMK aktivnosti
- NMKalendar
- FORUM
- ŠARAN NA HRASTU
Autorica kolumne:
Danijela Varga, mag.praesc.educ.
voditeljica projekta NMK
U današnjem vremenu, svaki trenutak naših života ispunjen je tehnologijom i ubrzanom svakodnevicom. Pažnja je raspršena, a multitasking je postao jedna od najvažnijih životnih vještina. Promijenili su se i načini na koje se opuštamo. Promijenilo se i čitanje.
Aktivnost koja je nekada predstavljala ugodnu samoću, povlačenje u zakutke vlastitog uma, prepuštanje mašti i kontemplaciji, sada je često reducirana na površno pregledavanje sadržaja. Knjige koje su nekoć nudile jedinstvenu priliku za razumijevanje drugih perspektiva i emocija, sve se češće nalaze na rubu naših interesa, dok pozornost odlazi na kraće i brže sadržaje.
Danas, u svijetu društvenih mreža i pomagala temeljenih na umjetnoj inteligenciji, informacije su nam neprestano dostupne i prenose se brzinom koja nameće stalnu potrebu za novostima. Usmjeravanje pažnje na samo jednu stvar mnogima postaje izazov, a zadržavanje koncentracije dovoljno dugo za čitanje i razumijevanje duljeg teksta postaje pravi problem. Čini se da su knjige za mnoge postale intelektualni luksuz, no nije riječ o tome. Riječ je o vremenu kojeg teško pronalazimo i umu kojeg sve teže smirujemo, jer brzih digitalnih sadržaja ima bezbroj, dok je knjiga pred nama (u datom trenutku) najčešće samo jedna.
Današnji stil čitanja, osobito vizualno čitanje na društvenim mrežama, može se opisati kao ‘čitanje bez čitanja’. Skeniranje sadržaja, naslova, sažetaka ili izdvojenih dijelova teksta stvara privid razumijevanja, no zapravo nas udaljava od istinskog proživljavanja sadržaja i značenja koja tekst može ponuditi.
Na društvenim mrežama često nailazimo na slike s pratećim opisima i kratkim komentarima koji zadovoljavaju trenutnu znatiželju i podražavaju osjetila, ali takvo ‘čitanje’ ostavlja vrlo malo prostora za dublje razumijevanje i introspekciju. Sve se odvija brzo i automatski, dok se naš kapacitet za koncentraciju smanjuje. Istraživanja pokazuju kako smo sve manje skloni proživljavanju teksta, što nas dugoročno udaljava od temeljne dobrobiti koju čitanje pruža: razvijanje sposobnosti dubinskog razmišljanja i analize.
Istraživanje provedeno na Sveučilištu Stanford pokazalo je da čitatelji koji redovito konzumiraju složenije tekstove, poput klasika u književnosti ili suvremenih kanonskih djela s dobro razrađenom radnjom i likovima, razvijaju bolje analitičke vještine i sposobnost kritičkog razmišljanja. Naravno, te su vještine korisne kako u obrazovanju, tako i u profesionalnom životu, jer doprinose proširivanju vokabulara i tečnijem govoru. Čitanje postaje alat za osobni i profesionalni rast, omogućujući pojedincima da postanu uspješniji u međuljudskim odnosima i donošenju informiranih odluka, što može rezultirati financijskim i karijernim uspjesima.
Ipak, problem nije samo u tome što sadržaj pregledavamo brzo, već i u percepciji da za čitanje dugih tekstova jednostavno nemamo vremena. Taj se fenomen očituje ponajviše kod mlađe generacije koja odrasta uz tehnologiju. U društvu koje neprestano nastoji optimizirati svaku sekundu, čitanje može izgledati kao pasivan čin.
No, čitanje je oduvijek bilo mnogo više od pukog prenošenja informacija: oblikuje način na koji doživljavamo svijet, širi našu maštu i potiče stvaranje novih perspektiva. Ako dozvolimo sebi doživljavanje čitanja kao gubitka vremena, gubimo mogućnost izgradnje boljih sebe.
I dok nas brojna istraživanja opominju kako razvoj analitičkog mišljenja i sposobnosti empatije čitanjem pozitivno utječe na osobni i profesionalni život, na nama je da odredimo svoje prioritete. Šapnut ću vam samo da je vrlo mala razlika u pokretu palca između skrolanja reelsa i skrolanja online knjige, a na vama je da odlučite na kojem ćete sadržaju taj palac pomicati.
U konačnici, preispitivanje vlastitih čitateljskih navika može nam otvoriti vrata prema dubljem razumijevanju svijeta i vlastitog mjesta u njemu. Za tako nešto vam nije potrebna teška, debela, komplicirana knjiga. Slikovnica će biti dovoljna.
A kad jednom u ruke uzmete slikovnicu, gdje će vam biti kraj? Ja ću vam reći – nigdje, jer mašti kraja nema. Uzmite zato u ruke knjigu – online knjigu, slikovnicu, pravu knjigu s police koju ste kupili na Interliberu prije šest godina i još je niste otvorili – i pružite sami sebi mogućnost za malo drugačiji kognitivni angažman. Usporite. Začitajte se. Primijetite kako vam se disanje prilagođava rečenicama. Pretvorite čitanje u ritual povratka u dubine sebe.
Nadam se da ste se zamislili, jer ću sada ovaj vaš čitateljski polet iskoristiti za podsjećanje na dobrobiti čitanja.
Studije iz posljednjih godina pokazuju da čitanje književnosti, osobito fikcije, značajno doprinosi razvoju naše sposobnosti prepoznavanja i razumijevanja emocija drugih ljudi. Djeca neka čitaju Zgode kostura Janka. Vi pročitajte Myru.
Istraživanja poput onih objavljenih u časopisu Personality and Social Psychology Bulletin ukazuju na to da čitatelji fikcije razvijaju empatiju upravo zato što se kroz pripovijedanje suočavaju s različitim likovima, njihovim osjećajima i životnim okolnostima. Likovi i situacije u knjigama omogućuju čitateljima da u sigurnom okruženju sagledaju složenost ljudskih odnosa i unutarnjih stanja. Primjerice, čitanje romana u kojem lik prolazi kroz emocionalno složene situacije, poput gubitka, neizvjesnosti ili unutarnjeg sukoba, daje nam priliku da proživimo te osjećaje na posredan način, bez stvarnog rizika.
Ne brinite, imamo i takve knjige: Ono s Leom, Gospodin Njokić i jedrenjak, Ynari, Mjesec kao zlatna lađa… primjera je mnogo, knjige čekaju čitatelje koji će suosjećati s tuđim iskustvima te razmatrati tuđe postupke i osjećaje iz sigurnog okruženja.
Ovakva mogućnost sagledavanja svijeta tuđim očima ima pozitivan učinak na razvijanje socijalne osjetljivosti i empatije, vještina presudnih za pozitivne i potičuće međuljudske odnose. I ne, nije bitno koliko imate godina. Nikad niste prestari (a ni premladi) za čitanje.
Naša sposobnost povezivanja s drugim ljudima i razumijevanja složenosti svijeta oko nas oslanja se na vještine koje razvijamo komunikacijom, socijalnim interakcijama i iskustvima stečenim čitanjem. U vremenu kada su površni sadržaji postali norma, knjige nude priliku za dublje promišljanje i introspekciju. Svakim pročitanim retkom riskiramo otvoreniji i empatičniji pristup životu, ali taj je rizik ipak vrijedan, zar ne?
Drugi dio kolumne bit će objavljen 20.11.
NMKolumna jedna je od aktivnosti projekta Naša mala knjižnica. Želite li s koordinatorima i javnošću podijeliti svoja promišljanja o čitanju, projektnim aktivnostima ili srodnim temama? Pišite nam! Pošaljite nam svoj tekst, a mi ćemo ga objaviti. Za više informacija obratite nam se na nmk@ibis-grafika.hr
