Autorice kolumne:
Marina Kuran i Željana Radonić
odgojiteljice
Dječji vrtić Ploče, skupina Bubamare
„Dijete nije nikada premalo za slikovnice i knjige. Ne dati mu knjigu dok ne nauči čitati isto je što i ne pričati mu dok ne nauči govoriti“
Penelope Leach
Projekt Naša mala knjižnica u skupini „Bubamare“ Dječjeg vrtića Ploče integrirano je utjecao na sva područja razvoja djece, pobuđujući istovremeno osjećaje zadovoljstva i ljubavi.
Tijekom projekta imali smo priliku čitati nove slikovnice i upoznati mnoge zanimljive likove. Slikovnice su uskoro postale naši domaćini koji su nam svakodnevno donosili dozu inovativnosti i radoznalosti u skupinu. Djeca su im odmah pronašla mjesto u našem Kutiću za čitanje te su napravila plan i redoslijed čitanja.
Djevojčica J. :
„Najbolje bi bilo da svaki dan kad idemo odmoriti čitamo po jednu slikovnicu pa opet iznova, mislim da nam neće nikad dosaditi.“
Tako je projekt Naša mala knjižnica potaknuo i djecu i nas odgojitelje da u skupinu uvedemo čitanje slikovnice prije popodnevnog odmora, ali i gostujuće čitanje uže obitelji djeteta. U toj su nam se aktivnosti pridružili roditelji, bake, sestra, brat i jedna teta.
Projekt nam je pomogao u povezivanju i stvaranju dubljeg odnosa s obitelji, što za posljedicu ima veliki utjecaj na socio-emocionalni razvoj djeteta.
Kada smo u ruke uzeli slikovnicu „Moja baka“, krenuli smo s idejom konkretnijeg upoznavanja djece s njihovim bakama. Nema ništa ljepše nego pričati o svojim dragim osobama, a usput se igrati i tako naučiti nešto novo. Upravo to je moć koju slikovnica ima u životu jednoga djeteta. U početku, slikovnica „Moja baka“ pobudila je efekt čuđenja kod djece: kako bake mogu skakati? – a onda je na naša vrata pokucala mašta i djeca su pričala što bake mogu, znaju, žele… Moramo priznati da su djeca opet pobijedila svojom originalnošću, mišljenjima i idejama, što ova slikovnica u velikoj mjeri omogućuje.
Dječak K. :
„Moja baka plete terluke. Kada je bila mala kao i ja imala je ovce i puno vune, a danas mora kupiti vunu da može plesti.“
Ovaj razgovor potaknuo nas je da napišemo upitnik kojeg su djeca nosila bakama kako bi ga one popunile. Prema dogovoru s djecom, rado smo pozvali bake u našu skupinu. Djeca su nestrpljivo čekala trenutak kada će njihova baka ušetati u sobu te pokazati i ispričati gdje je i kako provela djetinjstvo. Posebnu reakciju kod djece izazvalo je gostovanje jedne bake koja je pokazala nošnju svojega zavičaja, staru preko 200 godina!
Ipak, najveću je pozornost privukao folklorni ples. Djeca su pokazala izniman interes za plesnim pokretima. U želji za kontekstualnim proširivanjem aktivnosti, iskoristili smo ovu slikovnicu kao poticaj za ostvarivanje interakcija i odnosa izvan naše ustanove. U dogovoru s lokalnim kulturno-umjetničkim društvom izabrali smo dane kada ćemo ih posjetiti i vježbati dječji folklorni ples. Moramo priznati da je folklor postao dijelom života naše skupine, ali i našeg projekta.
Ovaj je projekt mali primjer onoga što može učiniti samo jedna slikovnica, a na našem popisu ih je još mnogo… Ova je slikovnica stvorila uspomene koje će djeca pamtiti čitavog života. Donijela je također i mnogobrojne dobrobiti našoj djeci: poticanje i jačanje socijalnih i emocionalnih kompetencija, rad i trud u odnosima s vršnjacima i obitelji, suradnju s kulturno-umjetničkim društvom, poticanje empatije u raznim interakcijama, kao i upoznavanje zavičajnih običaja i tradicije, poticanje senzibiliteta za ples, i ono najvažnije, osjećaj zadovoljstva.
Zahvalni smo što je projekt Naša mala knjižnica omogućio splet spontanih aktivnosti koje imaju veliku odgojno-obrazovnu vrijednost. Upravo zahvaljujući provedenim aktivnostima, djeca su stvorila ljubav prema tradiciji i običajima, a mi odgojitelji želju da rastemo zajedno s njima!
