Autorice kolumne:
NIKOLINA MARĐETKO i MONIKA KOSTANJEVAC
Dječji vrtić Malešnica, Zagreb
Odgojna skupina „Stonoge“ Dječjeg vrtića Malešnica uključena je u projekt Naša mala knjižnica od 2019. godine. Tada smo, uz integrirani program ranog učenja stranog jezika, djeci i roditeljima približili vrijedan projekt promicanja čitanja kod djece od najranije dobi.
Čitanje i ljubav prema pisanom tekstu jedna je od najvažnijih vještina koju roditelj, odgojitelj ili druga odrasla osoba mogu prenijeti djetetu. Svakodnevnim čitanjem od najranije dobi stvara se važna emocionalna veza između djeteta i odrasle osobe. U današnje doba užurbanosti i digitalizacije prisutan je sve manji interes za tradicionalnim vrijednosti kao što su čitanje, prepričavanje i pripovijedanje.
Važnost usvajanja i korištenje navedenih vještina motiviralo nas je na aktivno uključivanje u projekt Naša mala knjižnica te na pisanje ove kolumne. U dugogodišnjem radu s djecom primijećeno je kako djeca i roditelji sve manje pažnje posvećuju slikovnici i knjizi te da prednost daju digitalnim medijima. Također, uz razgovor s djecom dolazimo do spoznaje kako dio djece nikad nije posjetio knjižnicu niti su učlanjeni u istu. Čitanje od najranije dobi pomaže djetetu u razvoju opažanja, pozornosti, bogati djetetovu maštu i kreativno mišljenje. Svakodnevnim čitanjem bogatimo djetetov rječnik, potičemo dijete na uživljavanje, a samim time i razumijevanje osjećaja drugih.
U prvoj godini sudjelovanja u projektu susreli smo se s velikim izazovom i radom od kuće za vrijeme pandemije. Promišljale smo na koji način motivirati roditelje i djecu za suradnju. Kako bismo to učinile, osmišljavale smo sadržaje, aktivnosti i video materijale za promicanje predčitalačkih i čitalačkih aktivnosti. Iz želje za realiziranjem što kvalitetnijeg sadržaja, osmislile smo i ponudile djeci i roditeljima digitalnu slikovnicu „Najotmjeniji div u gradu“ poznate engleske autorice Julie Donaldson i ilustratora Axela Schefflera u kojoj je djevojčica od 7 godina u ulozi pripovjedača i animatora likova iz slikovnice. Roditelji i djeca svakodnevno su dobivali zadatke vezane uz ovu ili druge slikovnice te smo na taj način pridonijeli promociji pisanog teksta i kvalitetnog provođenja vremena roditelja i djeteta.
Prema knjizi Kako pričati priče djeci…i svima ostalima Josepha Sarosya i Silke Rose West, “mnogo je važnija emocionalna povezanost i zajedničko iskustvo koje imamo s djecom, baš kao i činjenica da naše priče nastaju iz događaja i predmeta koje ona prepoznaju. Kad pristupamo pripovijedanju iz te perspektive, cilj nije stvoriti najzanimljiviju priču na svijetu, nego jednostavne svakodnevne priče s kojima se djeca mogu povezati i koje pomažu izgraditi intimnost i povjerenje između roditelja (ili učitelja) i djeteta.“
Tijekom svih godina sudjelovanja u projektu susreli smo se i upoznali s mnogim svjetskim autorima, ilustratorima, prevoditeljima kao i njihovim vrijednim slikovnicama. Djeca su usvojila znanja i zanimljivosti o zemljama partnerima: posebnostima, vrijednostima i tradicijom Hrvatske, Slovenije, Estonije, Italije, Sjeverne Makedonije, Grčke, Poljske, Finske, Južne Koreje, Latvije, Litve, Engleske, Turske te smo proširivali znanje o zanimanjima; autor/pisac, ilustrator, prevoditelj i knjižničar.
Kako bismo potaknule zanimanje i interes za čitanjem, u sobi dnevnog boravka napravili smo knjižnicu koja je s vremenom postajala sve bogatija odabranim slikovnicama, knjigama na hrvatskom i njemačkom jeziku, ilustriranim časopisima za djecu, enciklopedijama koje su djeci nadohvat ruke kako bi se samostalno njima služili. Knjižnicu smo opremili udobnim namještajem, jastucima i manjim stolom kako bi djeci bilo ugodno te zadovoljili njihove individualne potrebe za osamostaljivanjem, ali i čitanjem u manjim grupama. Za djecu smo izradili iskaznice, a oni su s roditeljima posuđivali slikovnice iz naše knjižnice koje smo čitali i obrađivali u sklopu projekta.
Roditelje i djecu potaknuli smo na aktivno sudjelovanje u projektu aktivnostima razmjene knjižnog junaka. Djeci se posebno svidjela slikovnica Plava patka, stoga smo odlučile sašiti knjižnog junaka patku i poslati ju na putovanje s dnevnikom u koji su djeca s roditeljima upisivali, crtali zanimljivosti i pustolovine s putovanja te smišljali drugačiji kraj priče. Nakon što smo pokrenule razmjenu knjižnog junaka i Putovanje plave patke, primijetile smo kako sve više djece posuđuje knjige iz vrtićke knjižnice, ali i veći dio djece iz naše skupine se učlanio u gradsku knjižnicu.
Projektni način rada, kao oblik integriranog kurikuluma, omogućuje djeci aktivno stjecanje znanja i iskustva. Dokumentiranje projekta djeci pruža različite mogućnosti izražavanja, učenja i uvida u stečena znanja i teme s kojima smo se susreli čitajući slikovnice iz projekta. Osim uobičajenih oblika dokumentacije (foto i video-dokumentacije, crteža i izjava djece), služile smo se digitalnim alatima te smo virtualnu izložbu „Kako zagrliti ježa“ predstavile na Okruglom stolu međunarodnog projekta Naša mala knjižnica u kojoj su djeca izražavala kako se osjećaju kad ih netko grli i koga vole grliti. Izbor pojedinih slikovnica iz projekta kao što su „Kiosk“, „Moja baka ne zna tko sam“, „Gdje se skriva Vedran“ i tematika koju obrađuju (pretilost, smrt, demencija…) kao i različitost u pristupu temi, potaknula je neke roditelje na diskusiju o navedenim temama i njihovu razradu u slikovnicama.
Roditelji koji s djecom otvoreno razgovaraju o svim temama, spremno su prihvatili ove slikovnice dok je manji dio smatrao kako nisu primjerene djeci predškolske dobi. Ove teme bile su i nama, kao dugogodišnjim refleksivnim praktičarima, vrlo izazovne i zajedno s djecom dolazile smo do novih spoznaja i saznanja. Kroz ove slikovnice naglasak smo stavile na nama važne teme kao što je zdrava prehrana, putovanje i upoznavanje drugih zemalja, tradicijske igre naših baka, moj prijatelj… Odabir ovih slikovnica i tematike koju obrađuju smatramo zanimljivim izborom u svrhu širenja i obogaćivanja dječjeg sveukupnog razvoja, a osobito poticaj djeci na izražavanje, otkrivanje i rješavanje problema.
Naša uloga u ovom projektu je biti pomagač, promatrač, moderator i suigrač. Odgojitelj kroz svakodnevne aktivnosti čitanja djeci stvara rituale koji djeci omogućuju osjećaj sigurnosti i povezanosti s odraslim, pomaže im u razumijevanju sadržaja, svojih osjećaja, kao i sposobnost uživljavanja u osjećaje drugih. Jedna od uloga odgojitelja je i stvaranje poticajne materijalne sredine u kojoj se dijete osjeća ugodno, sigurno i motivirano za samostalno istraživanje, listanje slikovnica i stvaranje ljubavi prema pisanoj riječi kojom smo djeci omogućile interdisciplinaran pristup čitanju i pisanju.
U današnje doba ubrzanog života, smatramo izuzetno važnim vraćanje tradicijskim vrijednostima, običajima kao što je čitanje slikovnica zbog stvaranja emocionalne veze između djeteta i osobe koja čita, listanja stranica, učenja odnosa prema materijalnim vrijednostima kao što je pisani tekst i razvoja predčitalačkih vještina. Obradom slikovnica s neuobičajenim temama omogućile djeci otvoreno izražavanje, iskazivanje njihovih nedoumica, strahova, znatiželje igrajući razne igre, modeliranjem sadržaja primjerenih temi, likovnim, scenskim izražavanjem i dramskim improvizacijama.„Tako rutine koje uspostavljamo postaju mostovi koji nas vode u priču.“ (Joseph Sarosy, Silke Rose West)
I zato, uvijek je vrijeme za priču!
