Autorice kolumne:
NIKOLINA MARĐETKO i MONIKA KOSTANJEVAC
Dječji vrtić Malešnica, Zagreb
Odgojna skupina „Stonoge“ Dječjeg vrtića Malešnica uključena je u projekt Naša mala knjižnica od 2019. godine. Tada smo, uz integrirani program ranog učenja stranog jezika, djeci i roditeljima približili vrijedan projekt promicanja čitanja kod djece od najranije dobi.
Čitanje i ljubav prema pisanom tekstu jedna je od najvažnijih vještina koju roditelj, odgojitelj ili druga odrasla osoba mogu prenijeti djetetu, a svakodnevnim čitanjem od najranije dobi stvara se važna emocionalna veza između djeteta i odrasle osobe. U današnje doba užurbanosti i digitalizacije prisutan je sve manji interes za tradicionalnim vrijednosti kao što su čitanje, prepričavanje i pripovijedanje. Važnost usvajanja i korištenje navedenih vještina motiviralo nas je na aktivno uključivanje u projekt Naša mala knjižnica i na pisanje ove kolumne. U dugogodišnjem radu s djecom primijećeno je kako djeca i roditelji sve manje pažnje posvećuju slikovnici i knjizi te da prednost daju digitalnim medijima. Također, uz razgovor s djecom dolazimo do spoznaje kako dio djece nikad nije posjetio knjižnicu niti su učlanjeni u istu. Čitanje od najranije dobi pomaže djetetu u razvoju opažanja, pozornosti, bogati djetetovu maštu i kreativno mišljenje. Svakodnevnim čitanjem bogatimo djetetov rječnik, potičemo dijete na uživljavanje, a samim time i razumijevanje osjećaja drugih.
U prvoj godini sudjelovanja u projektu susreli smo se s velikim izazovom i radom od kuće za vrijeme pandemije .Promišljale smo kako motivirati roditelje i djecu za suradnju .Kako bismo to učinile osmišljavale smo sadržaje, aktivnosti i video materijale za promicanje predčitalačkih i čitalačkih aktivnosti. Iz želje za realiziranjem što kvalitetnijeg sadržaja, osmislile smo i ponudile djeci i roditeljima digitalnu slikovnicu „Najotmjeniji div u gradu“ poznate engleske autorice Julie Donaldson i ilustratora Axela Schefflera u kojoj je djevojčica od 7 godina u ulozi pripovjedača i animatora likova iz slikovnice. Roditelji i djeca svakodnevno su dobivali zadatke vezane uz ovu ili druge slikovnice te smo na taj način pridonijeli promociji pisanog teksta i kvalitetnog provođenja vremena roditelja i djeteta.
Prema knjizi Kako pričati priče djeci…i svima ostalima Josepha Sarosya i Silke Rose West, “mnogo je važnija emocionalna povezanost i zajedničko iskustvo koje imamo s djecom, baš kao i činjenica da naše priče nastaju iz događaja i predmeta koje ona prepoznaju. Kad pristupamo pripovijedanju iz te perspektive, cilj nije stvoriti najzanimljiviju priču na svijetu, nego jednostavne svakodnevne priče s kojima se djeca mogu povezati i koje pomažu izgraditi intimnost i povjerenje između roditelja (ili učitelja) i djeteta.“
Tijekom svih godina sudjelovanja u projektu susreli smo se i upoznali s mnogim svjetskim autorima, ilustratorima, prevoditeljima kao i njihovim vrijednim slikovnicama. Djeca su usvojila znanja i zanimljivsoti o zemljama partnerima: posebnostima, vrijednostima i tradicijom Hrvatske, Slovenije, Estonije, Italije, Sjeverne Makedonije, Grčke, Poljske, Finske, Južne Koreje, Latvije, Litve, Engleske, Turske te smo proširivali znanje o zanimanjima; autor/pisac, ilustrator, prevoditelj i knjižničar.
Kako bismo potaknule zanimanje i interes za čitanjem, u sobi dnevnog boravka napravili smo knjižnicu koja je s vremenom postajala sve bogatija odabranim slikovnicama, knjigama na hrvatskom i njemačkom jeziku, ilustriranim časopisima za djecu, enciklopedijama koje su djeci nadohvat ruke kako bi se samostalno njima služili. Knjižnicu smo opremili udobnim namještajem, jastucima i manjim stolom kako bi djeci bilo ugodno te zadovoljili njihove individualne potrebe za osamostaljivanjem, ali i čitanjem u manjim grupama. Za djecu smo izradili iskaznice, a oni su s roditeljima posuđivali slikovnice iz naše knjižnice koje smo čitali i obrađivali u sklopu projekta.
Roditelje i djecu potaknuli smo na aktivno sudjelovanje u projektu aktivnostima razmjene knjižnog junaka. Djeci se posebno svidjela slikovnica Plava patka, stoga smo odlučile sašiti knjižnog junaka patku i poslati ju na putovanje s dnevnikom u koji su djeca s roditeljima upisivali, crtali zanimljivosti i pustolovine s putovanja te smišljali drugačiji kraj priče. Nakon što smo pokrenule razmjenu knjižnog junaka i Putovanje plave patke, primijetile smo kako sve više djece posuđuje knjige iz vrtićke knjižnice, ali i veći dio djece iz naše skupine se učlanio u gradsku knjižnicu.
Projektni način rada, kao oblik integriranog kurikuluma, omogućuje djeci aktivno stjecanje znanja i iskustva. Dokumentiranje projekta djeci pruža različite mogućnosti izražavanja, učenja i uvida u stečena znanja i teme s kojima smo se susreli čitajući slikovnice iz projekta. Osim uobičajenih oblika dokumentacije (foto i video-dokumentacije, crteža i izjava djece), služile smo se digitalnim alatima te smo virtualnu izložbu „Kako zagrliti ježa“ predstavile na Okruglom stolu međunarodnog projekta Naša mala knjižnica u kojoj su djeca izražavala kako se osjećaju kad ih netko grli i koga vole grliti. Izbor pojedinih slikovnica iz projekta kao što su „Kiosk“, „Moja baka ne zna tko sam“, „Gdje se skriva Vedran“ i tematika koju obrađuju (pretilost, smrt, demencija…) kao i različitost u pristupu temi, potaknula je neke roditelje na diskusiju o navedenim temama i njihovu razradu u slikovnicama.
Roditelji koji s djecom otvoreno razgovaraju o svim temama, spremno su prihvatili ove slikovnice dok je manji dio smatrao kako nisu primjerene djeci predškolske dobi. Ove teme bile su i nama, kao dugogodišnjim refleksivnim praktičarima, vrlo izazovne i zajedno s djecom dolazile smo do novih spoznaja i saznanja. Kroz ove slikovnice naglasak smo stavile na nama važne teme kao što je zdrava prehrana, putovanje i upoznavanje drugih zemalja, tradicijske igre naših baka, moj prijatelj… Odabir ovih slikovnica i tematike koju obrađuju smatramo zanimljivim izborom u svrhu širenja i obogaćivanja dječjeg sveukupnog razvoja, a osobito poticaj djeci na izražavanje, otkrivanje i rješavanje problema.
Naša uloga u ovom projektu je biti pomagač, promatrač, moderator i suigrač. Odgojitelj kroz svakodnevne aktivnosti čitanja djeci stvara rituale koji djeci omogućuju osjećaj sigurnosti i povezanosti s odraslim, pomaže im u razumijevanju sadržaja, svojih osjećaja, kao i sposobnost uživljavanja u osjećaje drugih. Jedna od uloga odgojitelja je i stvaranje poticajne materijalne sredine u kojoj se dijete osjeća ugodno, sigurno i motivirano za samostalno istraživanje, listanje slikovnica i stvaranje ljubavi prema pisanoj riječi kojom smo djeci omogućile interdisciplinaran pristup čitanju i pisanju.
U današnje doba ubrzanog života, smatramo izuzetno važnim vraćanje tradicijskim vrijednostima, običajima kao što je čitanje slikovnica zbog stvaranja emocionalne veze između djeteta i osobe koja čita, listanja stranica, učenja odnosa prema materijalnim vrijednostima kao što je pisani tekst i razvoja predčitalačkih vještina. Obradom slikovnica s neuobičajenim temama omogućile djeci otvoreno izražavanje, iskazivanje njihovih nedoumica, strahova, znatiželje igrajući razne igre, modeliranjem sadržaja primjerenih temi, likovnim, scenskim izražavanjem i dramskim improvizacijama.„Tako rutine koje uspostavljamo postaju mostovi koji nas vode u priču.“ (Joseph Sarosy, Silke Rose West)
I zato, uvijek je vrijeme za priču!
