U dubini jednog običnog obiteljskog podruma, među prašnjavim dokumentima, starim pravnim knjigama, gomilom obiteljskih albuma i dječjim igračkama koje odavno nisu dotaknute, našla se i jedna obična bilježnica. Bila je nepotpisana, bez naslova i, kako se pokazalo prije nego što prepoznamo rukopis, ispunjena s nekoliko listova papira ispisanih rukom koja se ne uklapa ni u jedan poznati obiteljski trag. Ono što je u toj bilježnici zapisano, prenosi se, nakon višednevnog čitanja i višednevnog premišljanja, u knjigu koja sada nosi naslov Zabranjena soba, i to bez ijedne izbačene ili dodane riječi.
Devet priča dat će nam uvod u dinamiku nemirne obitelji. U prvoj se, primjerice, jednoga nedjeljnog popodneva osjeti da je s velikom obiteljskom slikom u salonu nešto pogrešno, iako ništa na njoj nije mjerljivo pomaknuto. U drugoj se otvaraju vrata stana broj 13 i tada se pripovjedaču polako otkriva sav neveseli sadržaj koji jedno dijete ne bi trebalo istražiti samo. Slijedi zatim priča o crvenoj kući do koje se odlazi biciklom onih dana kada je najbolje ne biti kod kuće, potom pismo naslovljeno na Elenu, ispisano rukom koja svom pisanju pristupa kao završnom činu, pa Lucy, lutka veličine djeteta i s pogledom koji u autobusu tjera starice da izgube povjerenje u vlastita osjetila. Nižu se zatim priče o majci koja se ne mijenja, o dnevniku koji ima pretjerano dobro pamćenje i o ovalnom ogledalu koje otvara pogled u prošlost, dok se na samom kraju, u velikoj kući, otvaraju vrata jedne sobe koja u obitelji cijeloga života nije bila otvorena i za koju nitko ne pamti da je ikada dobio objašnjenje.
Autorica donosi rečenice s primjesom tihe jeze, tjera nas na neprestano čitanje i ne dozvoljava nam da dišemo između poglavlja. Ilustracije prate iz pripovjedačke udaljenosti. Ne pokazuju previše i ne skrivaju previše, ostavljajući čitatelja u onoj poznatoj poziciji u kojoj je obiteljska fotografija naizgled sasvim obična, a pogled se na njoj ipak zadržava predugo, jer se čini da je nešto na njoj rečeno bez riječi.
Ako negdje pred kraj čitanja pomislite da knjiga nudi konačne odgovore, ne brinite. Odgovore nećete dobiti. Ne postoji jedno objašnjenje ili jedan krivac. Samo obitelji, njihov prostor koji rado ili manje rado dijele s drugima, sjećanja, zapisi i devet vrata koja otvaramo sa strepnjom, jedna po jedna.
