Jeste li znali da hrčci mogu nositi gotovo pola svoje tjelesne težine u svojim obrazima? Obrazi su im najdraže mjesto za skrivanje hrane. A jeste li znali i da pauci imaju prozirnu krv? Ili da su morskim kozicama srca u glavi? A jeste li znali da zebre sa zebre ne vole borovnice? Jeste? Ne vjerujemo vam, jer smo sigurni da niste znali ni da postoje zebre sa zebre. Znate li čemu one služe? Ne znate? E pa, znali smo da ne znate.
Nema veze. Imate vremena saznati. Kao što ste saznali i da se svinje ne znoje, a to je znanje do vas došlo sasvim slučajno, bez pripreme ili prethodnog razgovora o svinjama. Ili o znojenju. Meduze su besmrtne. Evo! Sve zebre imaju različite uzorke i zato ne postoje dvije identične zebre. Ha!
Jednako kao što su ove činjenice podjednako zanimljive, zabavne i nebitne (mogli bismo reći), tako je podjednako zabavna, zanimljiva i nevažna cijela ova knjiga, OSIM ako vi ne odlučite drugačije. A čim pročitate prvo poglavlje, odlučit ćete pročitati sve i to samo zato što ste saznali da žirafe nemaju glasnice.
Vega ima skoro deset godina. Živi na najvišem, trećem katu i zamišlja što sve postoji u ostatku svijeta. Živi na Žirafju, otoku u obliku žirafe. Ima madež u obliku žirafe. Najdraže jelo joj je žiraf… ne. Samo se šalimo, bez brige! Ne šalimo se s mamama jer Vega nema mamu. Ima tatu, ali on polako postaje sve hladniji i odsutniji, a životinje u Veginoj glavi postaju sve glasnije i prisutnije. Više nije dovoljno ni da ih u miru nacrta u svom bloku za crtanje, nego posvuda zabrinuto idu za njom. Brine se i tata, zato mu je prestala govoriti o njima. Ipak, svom čudnovatom djedu Hektoru može ispričati sve o svojim životinjama jer se on povremeno druži s njima, najčešće kad mu treba predah od uzgajanja zahrđalih ključeva ili nevolja koje mu izazivaju Agenti u bijelim kutama.
Iako vam se isprva ova knjiga može činiti kao nepresušan izvor nonsensa, mašte i ludila, upravo je potonje ono što nas zaokuplja. Dok će djeca čitati o neobičnostima djevojčice Vege, suosjećati s njom i nadati se do zadnjeg trenutka da će se tata ipak malo ugrijati, mi odrasli shvatit ćemo koja je prava namjena tableta protiv nevidljivosti, tko su zapravo Agenti u bijelim kutama te da njihovi detektivski slučajevi nisu ni najmanje detektivski.
Ova knjiga vrlo pažljivo koketira između mašte i duševnog nemira, a svi su likovi pažljivo razrađeni – iako uvelike izlaze iz okvira, svaki će vam dati onoliko neobičnosti koliko možete podnijeti, a da pritom sami ne počnete razgovarati s oklopnim kornjačama, perajnim nožilićima ili kako god da se već zovu ribe s perajama na stopalima. Zaista, tanka je granica između mašte i ludila, a autorice i jedno i drugo pažljivo doziraju, i to s tolikom preciznošću da u ponekim trenucima niste sigurni jeste li u tekstu pročitali istinitu ili izvrnutu informaciju. Napominjemo da budete pažljivi kad je Nelson u blizini – on je u stanju svaku vašu riječ zabilježiti kao neporecivu činjenicu i onda na njoj temeljiti svako znanstveno istraživanje ikad provedeno. Kad u sve to upletete cirkus, razmjenu pisama s cirkuskim djetetom, koje možda jest, a možda uopće nije iskreno, a usput ima i dvije mame, dobit ćete pravu zavrzlamu suosjećanja, slomljenih srca, nade, ljubavi, ustrajnosti, znanstvenih poučaka, biološke raznolikosti i zbunjenosti. Ova je knjiga ropotarnica svega i svačega, a u samoj se sredini tog nereda nalazi djevojčica kojoj treba malo razumijevanja, ljubavi i topli roditeljski zagrljaj.
I da, žirafe imaju neobično velika srca.
