Učenje kroz igru i čitanje

Autorica kolumne:

Zorana Filipović Periša
nastavnica hrvatskog jezika

Osnovna škola Nikole Tesle, Mirkovci

Igra u učenju ne znači samo zabavu, već način na koji djeca prirodno istražuju, povezuju novo znanje s vlastitim iskustvom i lakše razumiju sadržaj. 

U projekt Naša mala knjižnica uključila sam se kao nastavnica hrvatskog jezika. Od samog početka zanimalo me kako čitanje približiti djeci na način koji će im biti prirodan, poticajan i smislen te kako i čime motivirati djecu da dolaze na sate dodatne nastave. U projektu sudjelujem drugu godinu zaredom, a iskustva iz dosadašnjeg rada dodatno su me motivirala za promišljanje o ulozi igre u razvoju čitalačke pismenosti.

Pisanjem ovog teksta želim podijeliti koliko me motivira promatrati djecu kako uče kroz priče i kreativne aktivnosti te pokazati da čitanje ne mora biti obaveza, već prilika za maštanje i aktivno učenje. Igra u učenju pritom ne znači samo zabavu, već način na koji djeca prirodno istražuju, povezuju novo znanje s vlastitim iskustvom i lakše razumiju sadržaj. Kada dijete uči kroz igru, ono uči aktivno, motivirano i s osjećajem osobnog uspjeha.

IGRA KAO VAŽAN ELEMENT PROCESA UČENJA

Na nedavnim radionicama čitali smo knjigu Slučajevi Macana detektiva Nade Horvat, oslikanu ilustracijama Pike Vončine. Djeca su odmah pokazala interes za priču i likove, a osmišljene aktivnosti omogućile su im da aktivno sudjeluju u radnji i postanu „detektivi“ zajedno s Macanom. Djeca su crtala  vlastite verzije likova, smišljala nove slučajeve i izrađivala male detektivske mape i igrokaze. Kroz ovakav oblik rada razvijali su jezik, pažnju na detalje, logičko zaključivanje i kreativno razmišljanje, a čitanje je postalo iskustvo u kojem su sudjelovali cijelim bićem. Zajednički rad na izradi igrokaza gdje su djeca postala najprije autori, a zatim i glumci dodatno ih je povezala. Uz puno grešaka, truda i smijeha igrokaz je snimljen, pri čemu se pet učenika okušalo u glumi, a jedan kao snimatelj. Djeca pokazuju iznimno visoku motiviranost za sudjelovanje u svim nagradnim natječajima i radionicama, kako u ovoj godini, tako i u prošloj. Ovakav rad percipiraju kao zabavu i igru.

PROBLEMATIKA POKUŠAJA, POGREŠAKA I KREATIVNOSTI

Pristup radu koji se temelji na učenju kroz igru, kreativnom izražavanju i aktivnom sudjelovanju djece lako je primijeniti i u svakodnevnoj praksi. Djeca mogu nadograđivati pročitane priče, crtati karte mjesta radnje, glumiti likove, osmišljavati zagonetke ili voditi male bilježnice ideja.

Važno je osvještavati problematiku poticanja kreativnosti, izražavanja i koncentracije tijekom aktivnosti jer djeca najbolje uče kada su aktivna i emocionalno uključena.

 

UNUTARNJA MOTIVACIJA ZA UČENJE

Učenje kroz igru omogućuje djetetu da pogriješi bez straha, istražuje vlastitim tempom i razvija unutarnju motivaciju za učenje. Dijete bez straha daje odgovore, svoje ideje za određene aktivnosti, bez ustručavanja. S obzirom da su opušteni, da ne razmišljaju o greškama, njihov rad biva vrlo uspješan.

Čitanje tada prestaje biti „zadatak“, a postaje proces u kojem dijete aktivno sudjeluje, razumije sadržaj i povezuje ga s vlastitim iskustvom, bez straha da je u nečemu pogriješilo.

Prednosti pristupa koji se temelji na kreativnom izražavanju i aktivnom sudjelovanju djece kroz igru brojne su: čitanje postaje zanimljivo i smisleno, a djeca razvijaju samopouzdanje, suradničke vještine i pozitivan odnos prema knjigama. Djeca kroz igru lakše povezuju informacije, razvijaju kritičko mišljenje i dulje zadržavaju pažnju. Nedostatci se mogu pojaviti ako aktivnosti nisu jasno strukturirane ili ako izostane vođenje, jer neka djeca tada mogu izgubiti fokus. Upravo zato je uloga odraslih važna – usmjeravati igru tako da ona ostane slobodna, ali i svrhovita.

MISAO ZA BUDUĆNOST

Čitanje i igra zajedno pokazuju da učenje može biti zabava i avantura. Kada djeca postanu aktivni sudionici priče, razvijaju ne samo čitalačke vještine, već i maštu, kreativnost i vjeru u vlastite sposobnosti. Takav pristup pomaže djeci da shvate kako je učenje proces istraživanja, a ne samo izvršavanje zadataka. Upravo iskustva u kojima se učenje povezuje s igrom ostavljaju najdublji trag i potiču dugoročnu ljubav prema knjigama i znanju.