Autorica kolumne:
Nensi Čargonja Košuta
stručna suradnica knjižničarka
Osnovna škola Srdoči Rijeka
S velikim ponosom možemo reći da su učenici OŠ Srdoči dijelom sve veće NMK obitelji petu godinu zaredom. Sukladno tome, iza nas je već poprilično velik broj naslova kojima se bez ustručavanja vraćamo kad god stignemo.
Naročito je to slučaj u situacijama kad je riječ o nastavcima aktualnih naslova i junaka, kada učenici sami inzistiraju na čitanju i tih knjiga.
Dosad smo na našem NMK putovanju isprobali svašta: upoznali mnoge zanimljive junake i teme, saznali neobične zanimljivosti o raznim dalekim i neobičnim nam zemljama naknadnim istraživanjem. Od prvog smo se dana hrabro uključivali i u raznovrsne ponuđene kreativne i nagradne zadatke te ponekad čak osmišljavali i svoje vlastite. Naravno, svoj smo čitalačko-kreativni put redovito i nesebično dijelili sa svojim prijateljima NMK-ovcima putem službene stranice, na Forumu, pa čak i u jednoj prethodnoj kolumni.
Ipak, jednu smo aktivnost uvijek nekako izbjegavali, bojeći se da je (tehnički ili praktično) prezahtjevna, da nećemo imati dovoljno dobru ideju ili biti dovoljno dorasli. Ove smo se godine napokon ipak odvažili uhvatiti se u koštac i s njom te smo svojim mnogobrojnim aktivnostima u NMK-u napokon pribrojili i Razmjenu knjižnog junaka!
S obzirom na to da smo tijekom prvoga polugodišta čitali dvije knjige, najprije je bilo potrebno utvrditi koja je priča učenicima draža i kojom bi se voljeli više pozabaviti na kreativan način. Odlučili smo se na ovogodišnju priču iz serijala „Kapo i Bundo: na kraju Mliječne staze“. Usto je dogovoreno da će lik za izradu i razmjenu biti – šingić: omiljeni kućni ljubimac na planetu Briofitu, zanimljive i neobične boje dlake koji obožava češkanje!
Kako je svrha ovoga zadatka izrađenog lika zemaljskom poštom poslati u neki drugi udaljeni grad u Hrvatskoj, a možda i izvan nje, čisto iz praktičnih razloga, djeca su na samom početku izrade odlučila i da će naš književni junak biti plošan te ne prevelik, kako bi stao u kuvertu.
Sama ideja za izradu istog preuzeta je iz knjige „Kreativni pristup lektiri“ (M. Gabelica, D. Težak, 2019., Zagreb: Naklada Ljevak), gdje autorice, između ostaloga, kao jednu od kreativnih ideja za obradu lektire preporučaju i plošne štapne lutkice koje je moguće izraditi od stiropora ili spužve za cvijeće, a kao držač mogu poslužiti, primjerice, štapići za ražnjiće.
U slučaju šingića i s obzirom na navedeni cilj, naš junak nije prilijepljen na štapić, već je jednostavno izrađen od raznobojnog kartona i tanke spužve. Šljokičaste je površine i živih boja, a dodatno je ukrašen i komadićima vate, čupavom žicom te dodatnim slojem raznobojnih šljokica u prahu. Dakle, u skladu je s opisom u priči: „Koža im je prekrivena dlakom. Dlaka može biti zelene, narančaste, žute ili plave boje. Imaju velike crne oči.“
Učenici su se tijekom izrade aktivno služili knjigom, tj. opisom i vizualnim prikazom izabranog junaka. Ipak, dali su i svoj osobni potpis odlučivši da će njihov autorski šingić, za razliku od onoga u knjizi, imati tijelo plave boje. Ovim, ali i još ponekim sitnicama u tijeku izrade svog junaka dokazali su da se ne povode doslovnim preslikavanjem tuđe vizije, već su iskoristili dozu umjetničke slobode i pustili mašti na volju, ali taman toliko koliko je priča (u opisu) dopuštala.
Ne valja zaboraviti i da je jedna od propozicija ovoga zadatka odabranim poslati i pripadajuću bilježnicu u kojoj je vidljiv cjelokupan put vašeg druženja s odabranim naslovom te sam nastanak odabranog junaka, po mogućnosti na fotografijama.
Ovaj je dio zadatka bio gotovo jednako zabavan kao i onaj s izradom samoga junaka, jer u bilježnici nismo (foto)dokumentirali samo navedene komponente, već smo učenicima dali priliku i da kažu svoje mišljenje o najdražoj situaciji ili lokaciji u priči (s obzirom na to da se u istoj puno putuje – cijelom Mliječnom stazom pa i izvan nje), već i o tome kako im se svidjela ova aktivnost te uopće svakotjedni redovan dolazak na druženje s pričama i na kreativne aktivnosti u školsku knjižnicu.
Reakcije su bile mahom pozitivne i pune oduševljenja, što je bilo i očekivano s obzirom na to da i inače nerijetko, na znak kraja sata, krenu negodovanja i komentari zašto je sat već gotov, mogu li se doći družiti i sutra ili svaki dan, a u slučaju otkazivanja tjednog sastanka gotovo da ne briznu u plač.
Taj silni interes i motivacija kod djece prepoznat je i u cjelokupnoj školi, pa čak i izvan nje, o čemu svjedoče brojni naknadni upiti roditelja i kolegama učiteljicama može li se u projekt uključiti i njihovu djecu; zašto s NMK-om ne nastavljaju i prelaskom u više razrede, a kolege nastavnici primjećuju velik napredak i pozitivan skok kod učenika koji su uključeni u projekt i redovito dolaze u knjižnicu svaki tjedan, u odnosu na ostale učenike iz razreda koji nemaju to iskustvo.
Kreativna komponenta i sloboda u izboru naslova, vrijeme za obradu knjiga, mogućnost vraćanja naslovima koji su nam posebno dragi uz samo čitanje čini ovaj projekt zaista drugačijim od svih ostalih. Uključivši se (napokon!) i u ovu aktivnost, učenici 2.b OŠ Srdoči ove su se godine upoznali, razmijenili čitalačka iskustva i svog prvog knjižnog junaka sa svojim vršnjacima iz Ilirske Bistrice u Sloveniji, a prigodom njihove uzvratne pošiljke sami su uočili da „oni nemaju Ć“ i „da imaju neobična imena (poput Anže, Matevž i Manca)“.
Naša je prva Razmjena time fizički uspješno pokrenuta, ali uspostavljeni kontakt i prijateljstvo tek je započelo: uskoro se sastajemo na online sastanku, bez imalo straha od jezične barijere! Zbog svega navedenog, Razmjenu knjižnog junaka možda bi prikladnije bilo nazvati „početkom jednog divnog čitateljskog prijateljstva“!
