Crvenko-Rumenko svakoga je dana odlazio u dom drugog djeteta. Djeca su ga vodila kući, na različita mjesta, igrala se s njim i pričala mu svoje priče. Tako je čitanje postalo osobno, doživljajno i emocionalno važno. U skupini se ponekad javljaju izazovi poput različitih jezičnih sposobnosti ili kraće pažnje, no ovakav fleksibilan pristup omogućio je aktivno uključivanje svakog djeteta na način koji mu najviše odgovara. Knjiga je time postala sredstvo međusobnog povezivanja, a ne samo kratkotrajna aktivnost.


