Ovu slikovnicu ostavili smo za kraj čekajući toplije vrijeme kako bismo mogli uživati u slasnom okusu sladoleda, što nam je upotpunilo doživljaj iz slikovnice.
Nakon što smo pročitali slikovnicu KIOSK započeli smo razgovor o tome što se djeci najviše svidjelo, koje su im neostvarene želje, gdje bi voljeli otputovati itd. Najprije su to bile želje koje im se mogu svakodnevno ispuniti, npr. odlazak na sladoled, vožnja biciklom… no kako je razgovor tekao dalje želje djece bile su maštovitije, neke i teško ostvarive!
Za upotpunjavanje doživljaja ove aktivnost pretvarali smo se da smo u kiosku služeći se predloškom iz slikovnice. Ova govorna aktivnost pozitivno je utjecala na svu djecu jer su izrekli sve svoje neostvarive želje pred prijateljima bez imalo straha od osuđivanja, a samopouzdanje im je znatno poraslo.
Sve neostvarene želje prenijeli smo i na papir. Djeca su svakodnevno tokom slobodnih aktivnosti nastavila razgovarati o svemu što još žele napraviti ili kamo žele putovati, mašti nije bilo kraja… Kroz igru su nastojali ostvariti nešto što je u stvarnom životu nezamislivo.
Također smo u sobi dnevnog boravka oformirali prostor „KIOSK“ , u opremanje prostora uključila su se sva djeca i njihovi roditelji. Svakodnevno su donosili ambalažu prehrambenih i kozmetičkih proizvoda, časopise i novine. Na inicijativu djece bilo je neophodno osmisliti i ime kioska.
Kiosk dobiva ime „ A JE TO“ , djevojčice su se pobrinule za kreaciju natpisa dok su dječaci vodili brigu o izgledu samog kioska, rasporedu proizvoda i o dovoljnoj količini „novca“ za kupovanje.
Simbolička kreativna igra u prostoru „ KIOSK A JE TO“ odvija se svakodnevno kroz duži vremenski period ( mjesec dana), povremeno smo prostor nadopunjavali novim materijalima odnosno kako su djeca donosila ambalažu raznih proizvoda koji se prodaju na kiosku.
Kad smo prikupili dovoljno gumbića u čemu su nam opet pomogli roditelji, stvarali smo prekrasne ogrlice za našu Olgu (lik iz slikovnice). Uložili smo mnogo truda, jer spajanje gumbića u ogrlicu na konop jako je zahtjevna motorička radnja što je mlađoj djeci predstavljalo veliki izazov. Djeca su međusobno surađivala za vrijeme trajanja aktivnost.
Olgina (lik iz slikovnice) velika želja da živi na plaži se ostvarila te je počela prodavati sladoled. Na prijedlog zadatka u Kreativnoj knjižici uz pomoć tempere i spužve osmisli smo sladoled kakvog bismo naručili kod Olge na plaži.
Uživali smo u svakoj pročitanoj slikovnici što se vidi iz provedenih aktivnosti!
Već sam naslov slikovnice izazvao je veliku znatiželju kod djece, a sam sadržaj bio je zanimljiv i napet do samog kraja. Nakon što smo pročitali slikovnicu razgovarali smo o vlastitim strahovima, čega se najviše bojimo te kako smo prevladali svoj strah. Djeca su sasvim iskreno i otvoreno govorila o svojim strahovima, čega se boje i zašto. Međutim svjesni su da čudovišta zapravo ne postoje te da se nemaju čega bojati.
U slikovnici se zbio događaj koji se djeci jako svidio, o čudovištu koje se prepalo svog odraza u ogledalu i onesvijestilo . Pa smo na taj način i mi vodili govornu aktivnost o svojim strahovima zbog čega je bilo još uzbudljivije.
Čitanje i pričanje priča pomaže cjelokupnom razvoju djeteta. Tako potičemo razvoj govora, percepcije, pažnje, pamćenja, zaključivanja. Potiče se prepoznavanje i razumijevanje svojih i tuđih osjećaja, razumijevanje socijalnih odnosa, pravila ponašanja, pravde i nepravde. Svako je dijete imalo mogućnost prepričati pročitanu priču na svoj način što je pozitivno utjecalo na njihovo samopouzdanje.
Na temelju predloženih zadataka u Kreativnoj knjižici tražili smo zanimljivosti o Sloveniji u enciklopedijama, geografski položaj države, sličnosti i razlike u jezicima. Za ovo istraživanje koristili smo se različitim medijima. Na kraju smo izrađivali Slovensku zastavu.
Također je jedan od zadataka bio napraviti ogledalce od kartona i nacrtati u njega ono što je Repovac vidio. I u ovoj smo aktivnosti izuzetno uživali što se može vidjeti i na fotografijama. Djeca su uložila mnogo truda u izgled ogledalca.
Kao što znamo dječja mašta može svašta te smo se na inicijativu djece nastavili baviti čudovištima. Čudovišta smo radili kapanjem tempera na papir i slamčicama smo raspuhivali kapljice, kad se osušilo crtali smo ruke, noge i oči. Djeca su samostalno odlučivala o boji i izgledu čudovišta.
Ova slikovnica ne bi bila potpuna da nismo i mi napravili čudovišta od čarapa koja će nas braniti od svih sadašnjih i budućih strahova. Čarapu smo punili punjenjem od jastuka i ukrasili ukrasima po želji. Za ukrašavanje smo koristili raznobojne mašne, čupavu žicu, pompone te razne aplikacije. Gotova čudovišta djeca su odmah uvela u vlastitu igru tijekom boravka u vrtiću. Razgovarali su o tome kamo će ga staviti kad dođu kući te su im smišljali imena.
Važno je djeci omogućiti igru i eksperimentiranje različitim materijalima (glinom, plastelinom, papirom, kartonom, drvetom, mekanom žicom, didaktički neoblikovanim materijalom…), manipuliranje i doživljaj istih vidom, dodirom, njuhom, mirisom, razvijati dječje osjetno iskustvo.
Slikovnicu smo pročitali i interpretirali više puta, a svaki put smo došli do novih, proširenih zaključaka. Zaključili smo da postoje zmajevi koji golicaju i vedrijih su boja, kao i oni koji nas tjeraju na srdžbu i tamnih su boja. Svatko od nas je nacrtao maminog zmaja i malog zmajića , kao i zmaja koji živi u svakome od nas.
Dogovorili smo se da ćemo zajedno izraditi zmaja življih boja i krenuli smo u realizaciju koja je trajala nekoliko dana. Završeni zmaj imao je različite uloge u igrama narednih dana.
Također smo jedni drugima pomogli izraditi zmajeve kroz koje možemo puhati i na taj način se riješiti napetosti, ljutnje, ustvari mnogih negativnih emocija.
Nakon što su oformili čitateljski centar koji je uz nove detalje sam po sebi djeci postao još zanimljiviji uslijedilo je čitanje slikovnica i svakodnevna maštovita igra u njemu.
Prvo su odabrali slikovnicu “Ljekarnik Miško” koja se nadovezala na igru o temi važnosti poznavanja boja. Slikovnicu su zbog interesa djece čitali i prepričavali više puta, a svakom su liku nadjenuli ime pa su se djeca lakše povezala s njihovim zgodama i nezgodama. Formirali su centar ljekarne i izradili čudotvorne lijekove kojima su mijenjali moći ovisno o potrebi u određenoj igri i pri tome uživali. Situacije u slikovnici potakle su dječju maštu i obogatile igru koja je uslijedila.
Skupina Bubamare inspirirana vanjskim okruženjem započela je sa čitanjem i interpretacijom slikovnice “Pripovijest o mišu koji nije imao sanjke”. Nadahnuti pričom, izradili su likove iz slikovnice i sanjkalište. Istražili su Estoniju i njene posebnosti i bojali zastavu. Razgovarali su o emocijama koje se javljaju te s njima povezivali dosadašnja vlastita iskustva. Formirali su centar zime, postepeno ga dograđivali sanjkama, jezerom, ribama, ogrjevom, skloništem… ovisno o interesima. Priča je i potakla dječju maštu na crtanje mišićevog sna na kraju dana. Zajednički su izradili životinju koja je zaslužna za njegovu sreću na kraju dana. Koristili su kolaž papir različitih printeva i tekstura, tempere i crni flomaster.
Čitali su i slikovnicu Silvije Šesto “Pe Pita o nebu…”. Na temelju predloženih aktivnosti u kreativnoj knjižici te na inicijativu djece započeli su s aktivnostima vezanima uz boje. Poznato im je da postoje osnovne boje: crvena, plava i žuta, a kad njih pomiješaju dobivaju se nove boje što su naučili izvođenjem pokusa s mlijekom i jestivim bojama.
Kako sve češće vani pada kiša koja je rijetko kome zabavna, to ne znači da oni ne mogu napraviti kišu zabavnom. Ovaj eksperiment sa vodom, pjenom i jestivim bojama pretvorili su u zabavnu lekciju tako da su objasnili djeci da je voda zraka, a pjena oblak. Kada se oblak zasiti vodom koja isparava s tla pada kiša. Eksperimentirali su s miješanim bojama i promatrali kako kapljice padaju s oblaka.
Eksperimenti s bojama bili su vrlo zabavni pa su napravili šareni kupus. U svaku čašu s vodom dodali su prehrambenu boju, zatim su u čaše stavili po jedan list kupusa. Ostavili su ih preko noć te ujutro primijetili da su listovi zelja obojani različitim bojama. Biljke apsorbiraju vodu i time hrane svoje cvjetove i lišće. Upijajući obojenu vodu, biljke mijenjaju svoju boju.
Naravno da su s puno boja obojali natpis NAŠA MALA KNJIŽNICA kojim su obilježili svoj centar čitanja. Te su ga zalijepili na vidljivo mjesto, kako bi im boravak u tom prostoru bio još ugodniji.
Jedan od zadatka u Kreativnoj knjižici bio je izraditi raketu od raznog materijala, no djeci je ta ideja bila toliko zanimljiva da su na njihovu inicijativu oformili centar SVEMIRA. Cilj je bio zadovoljiti dječji interes o svemiru, osobito za rakete, planete i meteore. Izradili su raketu od raznog materijala kao što je bio i zadatak. Oslikali i ukrasili prema vlastitim idejama, uz međusobnu suradnju djeca su se dogovorila o svim detaljima vezano za izgled rakete.
Putem Youtube aplikacije potražili su informacije o raketama, izgledu raketa, lansiranju te o psu zvanom Lajka. Lajka je bila jedna od prvih živih bića u svemiru i u orbiti oko Zemlje. Međutim to putovanje završilo tragično jer se Lajka nije vratila živa. Ova situacija djecu je rastužila, ali ipak su na kraju mnogo toga naučili. Prema predlošku djeca su pokušala nacrtati i oslikati raketu kojom bi putovali u svemir.
U centru SVEMIRA događalo se svašta od putovanja raketom u svemir, proučavanje meteora, a putovanje dječjom improviziranom raketom bilo je još zabavnije!
Kako je interes za rakete i planete bio sve veći, izradili su još dvije rakete kojima su djeca krenula u istraživanje planeta Mars. Ovaj su planet odabrali jer je jarko crvene boje.
U svim aktivnostima naglasak je na procesu učenja kroz igru, stvaranju, razgovoru i izražavanju. Dječaci su pokazali velik interes za rakete, letjelice i astronaute koji lete u svemir, a djevojčice za otkrivanje zvijezda, planeta i galaksija. Odgovore su tražili u slikovnicama, časopisima, enciklopedijama koje su djeca donosila od kuće i koje imaji u svojoj vrtićkoj knjižnici te preko aplikacije Youtube i Google tražilice.
