Autorica NMKolumne:
Danijela Varga
stručna suradnica
odgojiteljica
“U početku je dječak bio tek crvić. STVARNO.
Poslije je naučio puzati i izbrojiti koliko ima prstiju.
Nakon što je 23 puta pao, naučio je voziti bicikl.
Naučio je i plesati (dosadno).”
Kamp Bravo mjesto je za odvažne i neustrašive dječake i djevojčice u kojem se, osim snalaženja u prirodi i kratkotrajnog života bez nadzora roditelja, uči kako biti prijatelj, kako biti un poco nestašan ili jednostavno – kako postati cirkusant. Naravno, za takvo što je potrebna hrabrost, možda malo ludosti, dobar mozak, snažne ruke, vožnja cestom 62 s Dadom Dlakonogom i odlazak na spavanje u pravo vrijeme – ne prerano i ne prekasno. No, kad naš omiljeni cirkusant Teo stigne u kamp, zateknu ga brojne nemoguće situacije kroz koje se izmigolji kao glista – padne s drveta kao mačka s devet života, čak i pokuša dresirati ovcu zvanu Joe. Naravno, ovo potonje ipak samo u snovima jer čak su i snovi u Kampu Bravo ipak un poco wild.
Otvaranjem naslovne stranice ove knjige dočekuje nas raskoš plave i narančasto-ružičaste s malo umirujuće bijele boje, ali neka vas to ne zavara – ništa u ovoj knjizi neće vas umiriti toliko da zaspite od dosade, upravo suprotno! Ova se knjiga čita u jednom dahu, u jednom danu, iako djeca u Kampu Bravo zapravo borave čak pet dana.
Možemo ga svrstati u formu grafičkog romana, ali to nije sve: jasan i maštovit tekst upotpunjen je kreativnim ilustracijama nastalim u mašti poznatog belgijskog ilustratora Melvina. Koristeći neočekivano kontrastiranje samo dviju glavnih boja, Melvin u svoje ilustracije unosi cijele riječi i rečenice.
No, sve to zapravo pridonosi stvaranju pozitivne atmosfere tijekom čitanja i poticanje osjećaja iščekivanja i uzbuđenja – upravo zbog ovakvog neobičnog sjedinjavanja teksta i ilustracije, Kamp Bravo se ne ispušta iz ruku.
Stefan Boonen u ovoj knjizi opisuje djetinjstvo kakvog se sjećamo i djetinjstvo kakvo bismo poželjeli svojoj djeci u novom, modernom dobu: djetinjstvo ispunjeno smijehom, nestašlucima, blatnim hlačama, bezazlenim dječjim dokazivanjima, iskušavanjem vlastitih granica i pobjeđivanjem vlastitih strahova. Jer osim dresiranja ovce i ljuljanja na gumi, u Kampu Bravo se uči o prihvaćanju i uvažavanju, vlastitoj vrijednosti i samopouzdanju.
Stječu se neke nove vještine i socijalno se odrasta u novom okruženju koje iziskuje snalaženje, domišljatost i sveopću prilagodbu. Uči se iskoristiti svaki dan i isprobavati svakakve čudne trikove, jer ipak je Kamp Bravo mjesto za neustrašivu djecu – onu koja se ne boje biti un poco wild! I to sve uz prisustvo odraslih koji se također jednako dobro zabavljaju.
I to je zaista fantastico!
No, i oni najhrabriji se ponekad nečega boje. Svatko od nas se s vremena na vrijeme nečega uplaši. Upravo se zbog straha neka novosklopljena prijateljstva nađu na kušnji, dogodi se pokoji potres mozga ili poneka ogrebotina na laktu ili koljenu.
Strah je prirodan odgovor na nešto opasno ili nepoznato. Može biti koristan – često zbog straha odustajemo od mogućih opasnih ili štetnih planova.
Međutim, kao što je važno naučiti s drveta skočiti u jezero, a da nam hlače ne zapnu za granu, tako je važno i osvijestiti svoje strahove i pokušati ih prevladati. U tome nam mogu pomoći osobe poput Jackyja ili Dade Dlakonoge, iako su neobični i pomalo šašavi, uvijek su tu i doista su pravi prijatelji.
Ponekad se čini lakšim izbjegavati situacije koje nas plaše. No, potrebno je ustrajati – otkrit ćemo da su naši strahovi manji nego što smo mislili i da u sebi imamo mnogo hrabrosti i upornosti.
Razne ugodne i neugodne situacije u životu su neizbježne, ali svaka od njih nam pruža priliku za učenjem i stjecanjem dragocjenih iskustava. Zato, korak po korak, prevladavajmo sve izazove… čak i kad nam se čini da nam život postaje un poco wild – u svakom trenutku trebamo uživati!
