Dragi čitatelji “Bodljikave knjige”!
Hvala vam na interesu, čitanju i mnoštvu pitanja koja ste mi postavili. Kada je “Bodljikava knjiga” objavljena nisam niti slutila da će ona postati dio djetinjstva tolikog broja djece u svim krajevima Hrvatske, što me čini neizmjerno sretnom! Voljela bih kada bismo o temama koje vas zanimaju mogli porazgovarati i uživo, ali nadam se da ću i ovim odgovorima uspjeti zadovoljiti vašu dječju znatiželju! Neka pitanja pojavljuju se više puta pa sam na njih dala samo jedan odgovor. Sigurna sam da ćete prepoznati svoja pitanja! Krenimo!
1. O čemu ste razmišljali dok ste pisali ovu knjigu?
Dok sam pisala knjigu u mašti sam zaronila u Moregrad i razmišljala o svemu što čine i proživljavaju likovi u “Bodljikavoj knjizi”. Za mene je to bilo pustolovno putovanje, a nadam se da ste se i vi osjećali kao dio ovog putovanja dok ste čitali knjigu.
2. Koliko dugo ste pisali ovu knjigu?
Ova knjiga je na samom početku bila jedna priča. Nosila je naslov “Pustolovine morskog ježa”, a bila je objavljena u časopisu “Modra lasta” davne 2008. godine. Nakon nekog vremena počela sam razmišljati o tome što se Moru i Bodu događalo nakon prve velike pustolovine pa sam malo-pomalo počela priču proširivati u roman. Prilikom stvaranja romana mnogo sam i čitala, osobito knjige o podmorju i njegovim stanovnicima. Iako su likovi plod moje mašte, trebalo je saznati činjenice o životu morskih bića i vrstama koje obitavaju u Jadranskom moru. Cijeli proces pisanja trajao je oko jedne godine. Nakon što je knjiga bila napisana, nekoliko puta sam joj se vraćala, mijenjala neke dijelove, dopisivala nove zgode. Kada sam postala zadovoljna napisanim, poslala sam je na čitanje najprije svojoj obitelji i prijateljima, a zatim i nakladnicima. Među njima se našla i gospođa Saša Krnic iz nakladničke kuće Ibis grafika zahvaljujući kojoj danas imamo “Bodljikavu knjigu.” Pisanje knjige lijep je, zabavan i maštovit proces, no za njega treba vremena, ideja, znanja, a na samom kraju knjiga treba i čitatelje!
3. Jeste li zadovoljni već napisanom knjigom ili biste nešto promijenili?
Zadovoljna sam napisanom knjigom i ne bih ništa mijenjala.
4. Jeste li razmišljali da napišete nastavak ili drugi dio knjige?
Imala sam sreću susresti se s učenicima koji su čitali moju knjigu i neki među njiima već su mi predložili da napišem nastavak knjige. To je, prije svega, veliki kompliment. Naravno, promislila sam o toj ideji, ali još nisam počela raditi na nastavku knjige. Mogu samo reći da razmišljam o tome da se u nastavku ova priča preseli na ljudsku strane obale Jadranskog mora.
5. Tko bi bio glavni lik da se radnja neke sljedeće knjige odvija u jezeru?
Dragi Jakove, ovo je vrlo zanimljivo pitanje. Da smo sada u učionici ili u knjižnici, zamolila bih tebe da sam odgovoriš na to pitanje. Pokušaj osmisliti ime glavog lika knjige u jezeru! Pokušaj napisati priču s tom temom, rado ću je pročitati!
6. Jeste li vi ikad stali na morskog ježa?
Tijekom djetinjstva dogodilo mi se da sam stala na morskog ježa. Sjećam se da je bilo prilično bolno.
7. Što Vas je inspiriralo za tako maštovitu priču?
Nadahnuće za ovu priču pronašla sam sjedeći na stijeni u okružju čarobne prirode otoka Brača, na kojem svake godine ljetujem, skupljam sunce i mir. Možda si čitajući knjigu zapamtila rečenicu u kojoj Mor objašnjava kako se najbolje ideje dobivaju u stanju opuštenosti. Tako je bilo i s ovom idejom.
8. Po čemu je dobila naziv Bodljikava knjiga?
Knjiga je dobila naslov po osnovnom obilježju njezinih glavnih likova, a to su bodlje. No bodlje nisu samo na tijelima morskih ježeva. Tko pažljivo čita, može u rečenicama i poukama knjige primijetiti bodljice kojima pisci svoje čitatelje bude i potiču na razmišljanje. Bodlje također možete pronaći u naslovima poglavlja.
9. Jeste li kao mali htjeli biti pisac?
Dok sam bila djevojčica silno sam voljela čitati. Nisam tada razmišljala da bih jednoga dana možda mogla i sama pisati knjige. Ozbiljno sam o pisanju počela razmišljati tek kao odrasla osoba.
10. Jesu li Vaši likovi izmišljeni ili imaju neke veze sa stvarnosti?
Svi likovi su izmišljeni, ali svaki od njih ima veze sa stvarnosti. Pisci pomno promatraju svijet oko sebe i kada svoja iskustva izmiješaju s mnogo mašte nastaju knjige u kojima čitatelj ponekad pronađe svoje zrcalo. Bilo bi mi vrlo drago da čitatelji u mojoj knjizi prepoznaju situacije iz stvarnog života te da iz njih izvuku pouke. Niti jedna situacija u knjizi nije se dogodila baš na posve isti način kako je to prikazano u knjizi, ali mislim da postoje situacije, karakteri, odluke, dvojbe i nesporazumi koji se često događaju u stvarnom životu pa se čitatelj u njima može prepoznati. Zanimljivo je da sam neke situacije iz knjige primijetila u stvarnom životu dugo nakon što je knjiga napisana.
11. Pišete li i knjige za odrasle ili samo za djecu?
U posljednje vrijeme počela sam pisati i za odrasle, za sada priče i pjesme. To je za mene posve novo iskustvo kojem se uz pisanje za djecu u budućnosti namjeravam više posvetiti.
12. Kako ste otkrili svoj talent?
Već u osnovnoj školi pisala sam rado i s lakoćom. Sigurno su ocjene i pohvale učitelja imale dobar utjecaj na moju želju za pisanjem. Ipak, ključni trenutak dogodio se kada me, već kao odraslu osobu, nazvala književnica Željka Horvat-Vukelja koja je tada bila glavna urednica u Modroj lasti i rekla ne samo da će objaviti moju priču, već i rečenicu koje se prisjećam kada posumnjam u svoj talent: -“Iva, vi ste pisac”. Tada sam počela razmišljati o sebi kao o osobi koja bi se možda mogla ozbiljnije baviti pisanjem. Svima vama koji osjećate potrebu za pisanjem i čini vam se da ste u tome dobri, moj je savjet da osluškujete svoj talent, ali i da ga njegujete radom. Za dobro pisanje svima nam je potrebno mnogo čitanja i mnogo pisanja, te pokoji dobronamjerni savjet ili kritika naših učitelja i prijatelja.
13. Jesu li događaji iz Vašeg djetinjstva možda bili ideja za knjigu?
Iako sam imala sretno i razigrano djetinjstvo, događaji u knjizi nisu inspirirani stvarnim događajima iz mog djetinjstva. Ipak, u svakom liku postoji i dio mog iskustva.
14. Je li Vam bilo teško napisati Bodljikavu knjigu?
Iako nije sa svakom knjigom tako, pisanje “Bodljikave knjige” bilo je uzbudljivo i lako. Proces stvaranja ove knjige pamtim kao vrlo ugodno iskustvo.
15. Koliko ste knjiga napisali i koji su njihovi naslovi?
Osim “Bodljikave knjige” napisala sam dvije slikovnice, “Sisak Smjehograd” i “Priča o Žirku” te zbirku pjesama za djecu i mlade “Sve što vrijedi: pjesme za obiteljsko čitanje” za koju sam dobila i nagradu “Kitica”. Priče i pjesme objavljivala sam u časopisima “Modra lasta”, “Smib”, “Prvi izbor” i “Književnost i dijete”.
16. Volite li more?
Obožavam more! Iako sam rođena u gradu Sisku u kontinentalnoj Hrvatskoj i ne mogu dugo bez mirisa rijeka, more je moja velika ljubav i jedva čekam da mu se vratim.
17. Je li roman inspiriran vašom ljubavi prema Jadranskom moru?
Ljubav prema Jadranskom moru bila je jedna od mojih inspiracija.
18. Romanom ste željeli potaknuti čitatelja na očuvanje Jadrana?
Uistinu, želim potaknuti čitatelje na zaštitu našeg predivnog mora.
19. Pišete li samo romane?
“Bodljikava knjiga” za sada je jedini roman koji sam napisala do kraja.
20. Koliko ste godina imali kada ste počeli pisati knjige?
“Bodljikavu knjigu” počela sam pisati s 27 godina.
21. Kako se zove vaša prva knjiga koju ste napisali?
Osim nekoliko pjesama, prvo što sam napisla je tekst za slikovnicu “Sisak Smjehograd”. Slikovnica govori o mom rodnom gradu, a ilustrirala ju je slikarica Kristina Mareković.
22. Koliko vam treba vremena za napisati jednu priču?
Sa svakom pričom je različito. Neke napišem u dahu, za neke mi treba više vremena, ali svakako je dobro prespavati, priču ponovno pročitati i učiniti je boljom.
23. Hoće li uskoro izaći vaša nova napisana knjiga?
Ne vjerujem da će se to dogoditi uskoro, ali nadam se da ovo nije moja posljednja objavljena knjiga.
24. U čemu pronađete inspiraciju za pisanje?
Inspiraciju za pisanje pronalazim prije svega u svojim osjećajima te u svijetu koji me okružuje. Velika inspiracija su mi moja djeca.
25. Zanima me, koliko vam treba vremena za razvijanje radnje u knjigama? Je li teško doći do teme za koju ćete pisati knjigu? Kada bih i ja htjela napisati takvu knjigu, na šta bi ste mi skrenuli pozornost pri smišljanju priče?
Na ova tri povezana pitanja odgovorit ću jednim odgovorom. Iz mog iskustva, najbolja tema za pisanje je ona o kojoj mnogo znaš i koja ti je važna. Potrebno je osmisliti likove koji su važni za priču, osnovnu radnju, a zatim krenuti graditi priču od početka. Kada završiš priču, ona će možda biti potpuno drukčija od one koju si zamislila, ali u tome i jest radost pisanja. Vrijeme neka bude tvoj saveznik. Za pisanje uzmi onoliko vremena koliko ti je potrebno, no budi vrijedna. Sjeti se svoje priče svaki dan, zapiši natuknicu, ideju, rečenicu, ulomak, a kada si posebno nadahnuta piši koliko god možeš. Ovo isto pitanje postavi i drugim piscima te izaberi savjet koji najbolje odgovara tvojoj naravi.
26. Što će biti tema Vaše iduće knjige?
Morat ću sačuvati ovu tajnu jer sam knjigu tek započela pisati. Još nisam sigurna u kojem smjeru će se razvijati.
27. Prepravljate li često svoje tekstove?
Što više pišem, čitam i znam to više prepravljam svoje tekstove. Iako nije uvijek jednostavno, nastojim ih čitati kritički i učiniti ih što boljima. Sretna sam što imam prijateljice koje su spremne pročitati moje tekstove i dati mi savjete za njihovo poboljšanje. Ne prihvatim ih uvijek, ali dobro o njima promislim.
28. Kakav je osjećaj biti poznat?
Uistinu je prekrasno vidjeti da knjiga koju sam napisala nije zaboravljena na policama knjižara i knjižnica. Vaša pitanja i interes za knjigu i moj književni rad čine me sretnom i ponosnom. Ako to znači da sam poznata, osjećaj je čaroban! Međutim, ljudi mogu postati poznati ne samo po djelima u koja su uložili trud i znanje. U današnje vrijeme prostor medija često zauzimaju osobe za koje zapravo niti ne znamo što su značajno učinile za društvo, a vrlo su poznate! Pisci, većinom, ne pišu zbog toga da bi postali poznati već da stvore vrijedna djela koja će njihove čitatelje oplemeniti i zabaviti. Voljela bih da se oni više i češće pojavljuju u medijima, a što se tiče mene osobno, željela bih stvarati djela koja će imati trajnu vrijednost. Ukoliko netko među vama želi postati poznata osoba, razmislite o tome po čemu želite da vas javnost prepoznaje! Ulaganje truda u učenje, znanost, sport, umjetnost učinit će vas zadovoljnim ljudima, a možda neke među vama učiniti prepoznatljivima široj javnosti. Ipak, biti poznat, nikome među nama ne bi trebao biti prvi i osnovni cilj.
29. Kako to da ste odlučili pisati baš o Hrvatskoj?
Draga Ivana, Hrvatska je moja zemlja i moj dom. Osim ove knjige svojoj sam zemlji posvetila i jednu pjesmu jer osjećam ljubav prema svojoj domovini, a smatram da većina ljudi na svijetu dijeli taj osjećaj. Osim toga, Hrvatska je turistička zemlja koja se osobito ponosi svojim morem koje je inspiracija mnogim umjetnicima. Smatram da bi očuvanje čistoće Jadranskog mora i vrsta koje u njoj obitavaju trebala biti zadaća prije svega nas koji u Hrvatskoj živimo, a zatim i svih onih koji posjećuju našu zemlju, kao što bismo mi trebali uvažavati posebnosti i čuvati prirodne ljepote zemalja u koje putujemo. Imamo samo jednu Zemlju i trebamo o njoj brinuti. Krenimo od našeg kutka!
30. Kako točno izgleda morska zima? Koliko ima knjiga u morskoj knjižnici? Kako izgleda algašnita i kakvog je okusa?
Nisam kušala algašnite, niti osjetila podmorsku zimu, a o broju knjiga u moregradskoj knjižnici znam jednako koliko i ti. Međutim, postoje stanovnici Moregrada koji su odgovorili na tvoja pitanja.
1. Mor:
Draga Ivana, moram ti priznati da su morske zime mnogo hladnije od morskih ljeta, iako moji roditelji tvrde da nisu niti upola toliko hladne kao što su bile u njihovom djetinjstvu. Morsku zimu moji prijatelji i ja najčešće provodimo u svojim domovima, u Slatkom Račiću i u moregradskoj knjižnici. Za vrijeme zimskih praznika školsko igralište je pusto. Odlazimo i jedni drugima u goste što je vrlo zabavno. Ipak, jedva čekamo toplije dane, mnogo je ugodnije kada se iznad morske površine sunce jače zazlati!
2. Zvijezda Morska
Ivana, znatiželjna pametna glavice, voljela bih da možeš posjetiti moregradsku knjižnicu! U njoj se nalaze nepregledni redovi polica na kojima su smještene knjige od samih početaka života u Jadranskom moru. Svaka je knjiga posebna, ne postoje dvije iste! Točan broj knjiga nije poznat čak niti meni! Već dugo radim u knjižnici, prije mene taj posao radile su generacije Zvijezda, ali niti jedna od nas još nije uspjela prebrojiti baš sve moregradske knjige. Najviše problema zadaje nam tajna polica koja se neprestano puni najdražim knjigama moregradskih čitatelja. Baš kada pomislim da znam točan broj, na njoj se pojave nove knjige. Ponekad se čini da ih je više nego zrnaca pijeska na tlu naše knjižnice.
3. Bod
Hej, Ivana, ne znam kakav okus algašnite imaju za vas ljude, no nama su to najslasnije slastice u Moregradu. Račić ih ponekad priprema zelene, ponekad smeđe. Ježi i Ježofina obožavaju crvene algašnite u obliku malog srca. Meni je najdraža trostruka algašnita koja izgleda poput kockice u slojevima crvene, smeđe i zelene boje s bijelim klobučićem na vrhu. Pitam se, kakve kolače jedu ljudi? Koji su tebi omiljeni kolači? Opiši ih i nacrtaj!
31. Zašto više pričama iste likove? Što znači „bodlja prva“? Zašto je sve u Jadranskom moru? Zašto je tema more?
Isti likovi pojavljuju se u cijeloj knjizi jer ovdje nije riječ o zbirci priča već o kratkom romanu koji je podijeljen u poglavlja. Nazvala sam ih “bodlje” zbog toga što je naslov knjige “Bodljikava knjiga”. U naslovima poglavlja pojavljuju se bodlje, a ujedno se u svakom poglavlju krije bodljica za pažljivog čitatelja koji želi razmišljati o poukama knjige. Mjesto radnje u ovom romanu je Jadransko more zbog toga što su likovi i njihovi postupci vezani baš uz Jadransko more u kojem zaista žive životinjske i biljne vrste koje se u romanu pojavljuju.
32. Odakle dolazite?
Dolazim iz grada Siska. To je prekrasan kontinentalni grad na tri rijeke, a ponosi se svojom bogatom poviješću. Svakako ga posjetite!
Pitanja su postavili:
OSNOVNA ŠKOLA ANTUNA MIHANOVIĆA PETROVSKO, PODRUČNA ŠKOLA SLATINA (Leon Ilić, 4.a, Mateo Bolfek, 4.a, Jakov Ovčar, 4.a), OSNOVNA ŠKOLA SIDE KOŠUTIĆ RADOBOJ (Lucija Pospiš, 4.a, Adrijana Draganić, 4.a), OŠ BRŠADIN ( Sara Ponjević, Aleksandar Vorkapić, Miljana Kukić, Ella Tomić), VELIKO TRGOVIŠĆE (Ria Galović, 1. razred), OŠ ANTUNA I STJEPANA RADIĆA, GUNJA (Asya Ahmetović, Indira Zahirović, Džejla Selimović, Antonela Dominković, Aron Džanković), OŠ IVANA MAŽURANIĆA, ZAGREB (Ana Faustina Glasnović, 4.b, Ivana Novoselec, 4.b, Leona Botički, 4.b, Josip Antić, 4.b)
