U izradi kuće za djevojčicu (grupa1) sudjelovale su učenice: Charlotte Matić Zbiljski i Ana Bohaček, 2.b. U izradi sobe za djevojčicu (grupa2) sudjelovali su učenici: Petra Rajić, Emma Mujkanović-Lange, Alma Mujkanović-Lange, Antun Glasnović, Juraj Šagud i Anila Samahodaj, 2.b.
Plakati učenika 2.c razreda učiteljice Sandre Maurović koji su izrađeni na temu priče U blizini živi djevojčica – nacrtana su mjesta kamo se djevojčica preselila sa svojim prijateljima.
Dolazi djevojčica.
Jako je usamljena i tužna.
Evo je!
Vani se igra sama.
Ona je dobra.
Jako je kreativna.
Črčkarije su joj lijepe.
Ime joj je Azra.
Cijelo poslijepodne je sama.
Evo je! Igrajte se s njome!
Jakov Sokolić, 2.c
Djevočica Azra baš lijepo crta!
Jako se voli igrati, ali ne sama.
Evo, upravo je ispred vas! Zar je ne vidite?
Voli črčkarati.
Ona čvrsto drži olovku.
Jako vas voli, ali vi je ne primjećujete!
Čini se da je otišla iz razreda.
Ide nekamo daleko. Nitko ne zna kamo.
Curice, zar vam nije žao što je niste upoznale?
Evo, otišla je i igra se u svom novom domu.
Damjan Jakopec, 2.c
Dajte Azri
Jednu ulogu princeze.
Ej, nemojte biti sebične!
Voli se i ona igrati.
Oslobodite ljubav iz sebe
Jedna i druga!
Činite lijepe stvari.
I ne odbacujte Azru!
Cijenite ju .
Evo, ovo je poruka od mene!
Benedikt Božić, 2.c
Djevojčica se zvala Azra.
Jela je sama u školskoj kuhinji.
Eh, kako je silno željela prijateljicu!
Voljela je crtati i to je jako lijepo radila.
Ona je bila i jako kreativna.
Jedini prijatelj bio joj je zečić.
Čuvala ga je, mazila i pazila.
I jednoga je dana samo nestala.
Curice iz razreda su se tek sada pitale gdje je.
Evo nema je ,odselila se, neka vam bude žao!
Lucija Rabadžija, 2.c
Djevojčica u susjednoj klupi
Je nečujna i tiha.
Evo, zar je ne vidite?
Voli stalno nešto crtati.
Ona je tako skromna.
Jako je i siromašna.
Često je vidite, a nikada je ne pitate kako je.
I zato vam poručujem da
Cijeniti treba svakoga.
Evo pružite ruku prijateljstva svima!
Igor Tačković, 2.c
Potaknuti slikovnicom „U blizini živi djevojčica“, odlučili smo istražiti kako žive djeca diljem svijeta i saznati imaju li sve što mi podrazumijevamo: krov nad glavom, pitku vodu i struju, sigurno mjesto za igranje, školu u blizini mjesta stanovanja, knjižnicu…
Antonela nas je, istraživši knjigu „Škola kao moja“ odvela u Meksiko i pokazala nam kako žive Jucari i Carmen, a zatim nas je vratila u Europu, u Francusku, gdje nas je upoznala s Annom.
Zaključili smo da trebamo biti zahvalni i sretni što idemo u ovu školu koja ima i struju i pitku vodu i brzi internet i knjižnicu, ali najvažnije od svega učitelje i djelatnike koji se trude pružiti nam puno različitih prilika za istraživanje i stjecanje znanja te za kreativni rad.
Sve ćemo te prilike nastaviti iskorištavati pa ćemo se do kraja godine upoznati sa školama i životima djece diljem svijeta, a koliko smo kreativni možemo vam pokazati već sada.
Sjećate li se djevojčice iz slikovnice „U blizini živi djevojčica“? Zamislili smo da je Azra izbjegla iz neke države u kojoj se vodi rat i doputovala čak do nas kako bi s nama mogla živjeti u miru i ići u školu; stoga smo samo za nju izradili maketu našega mjesta i poželjeli joj toplu i veselu dobrodošlicu, a Sara, Eva i Mia izradile su sobe koje Azra, ako ne želi, ne treba dijeliti ni sa kime.
Poveznica na video: https://animoto.com/play/lKA9ifeUjjjSmDN1iH018A
