O Vedranu zapravo ne znamo puno.
On je neobičan dječak koji čini neobične stvari – spava na oblacima, umiva se rosom, jaše na magli. Usto, Vedran je nevidljiv: ne možemo ga vidjeti niti dotaknuti, ne možemo ga rukama zagrliti, ali možemo ga čuvati u srcu.
Ipak, Vedranovi dani ispunjeni su uzbudljivim događajima, igrama i razgovorima. Dok god ga se sjećamo, Vedran će biti sretan iako nije s nama.
Iako su teme o gubitcima dragih ljudi uvijek teške i bolne, ova priča o gubitku djeteta ispričana je nježno, lako i s puno utjehe.
ZAŠTO JE KNJIGA VRIJEDNA?
Autorica Iva Bezinović-Haydon ponovo progovara o teškim temama s lakoćom u tekstu i bez kompliciranih izraza: nakon slikovnice “Moja baka ne zna tko sam”, autorica nas je uvela u neobičan svijet dječaka Vedrana i njegovih neobičnih svakodnevica. Ispričana kroz pitanja djevojčice Eve na koja brižno odgovara njena mama, ova je priča objedinila nedostanjanje, ljubav i bol za izgubljenim djetetom. Hana Tintor svojim je jednostavnim, gotovo djetinjim ilustracijskim izričajem oslikala sve emocije, izrečene i neizrečene situacije, naglasivši pritom svu težinu tuge jednog roditelja. Kontrast ilustracija i teksta u ovoj je slikovnici iznio sve ono što se riječima ipak ne može izreći, iako je tu.
