Autorica kolumne:
AILEEN MARINČIĆ, učiteljica
Osnovna škola Vežica, Rijeka
Kao učiteljica u Osnovnoj školi Vežica u Rijeci, svakodnevno svjedočim važnosti poticanja čitalačkih navika kod djece. Zadnjih 10 godina sam učiteljica produženog boravka i svo to vrijeme nastojim pokazati kako produženi boravak nije samo čuvalište djece i ne služi samo za pisanje zadaće već omogućuje razvijanje interesa i stvaranje novih znanja, vještina i prijateljstava te služi za razvijanje samoga sebe.
Čitalačke projekte provodim od 1.razreda ove generacije i uživam u njihovu zadovoljstvu, no pronalazak ovog projekta dao mi je nove mogućnosti u razvijanju interesa za pisanom riječju. Sudjelovanje u međunarodnom projektu “Naša mala knjižnica” omogućuje mi da 21 učeniku 4. razreda pružim priliku da kroz književnost razvija kritičko mišljenje, maštu i ljubav prema knjigama. Oduševljenje kojim su učenici pristupili slušanju, čitanju i rješavanju knjižica ovog projekta motivirali su me drugima pokazati kako mogu uvesti novitet u svoje produžene boravke, kako mogu potaknuti učenike na čitanje i kako mogu uživati u knjigama te povezati se s njima. Svakog smo dana okruženi tehnologijom koja sve više zamjenjuje pisanu riječ i njezinu ljepotu, a ovaj projekt je onaj koji stvara znatiželju kod učenika za otvaranje knjiga i uron u čarobni svijet mašte.
Čitalačka pismenost jedan je od temelja kvalitetnog obrazovanja, što potvrđuje i Kurikulum za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje. Projekt “Naša mala knjižnica” pruža djeci priliku za interaktivno učenje kroz knjige autora iz različitih zemalja, gdje ne samo da obogaćuju svoje čitateljsko iskustvo već uče o zemlji autora, o ilustratorima i prevoditeljima bez kojim to djelo ne bi privuklo njihovu pažnju te ne bi mogli pročitati priče na stranim jezicima. Kroz ovaj projekt učenici ne samo da čitaju, već i sudjeluju u kreativnim aktivnostima, čime se potiče dublje razumijevanje pročitanog i razvija ljubav prema knjigama.
I sama sam veliki čitač i u knjigama nalazim mir, opuštanje i nove spoznaje te sam putem ovog projekta nastojala i svoje učenika aktivirati kao buduće čitače kako bi upoznali sve ljepote koje knjiga nudi. Težila sam što većoj aktivnosti učenika kako bi ih time potaknula na istraživanja novih knjiga koje bi pročitali i podijelili s ostatkom razreda. Smatram uspjehom što su neki to i baš tako napravili jer su zaintrigirani knjigom iz projekta, pronašli knjigu slične teme koju su pokazali meni i razredu.
Iako su učenici radoznali i zainteresirani, ipak se suočavamo s izazovima poput smanjenog interesa za čitanje u digitalnom dobu. I baš zato, kako bih povećala njihov interes, nastojim povezivati sadržaje knjiga s njihovim svakodnevnim iskustvima te koristiti raznolike metode rada – dramatizaciju, ilustriranje pročitanog i grupne radove i razgovore.
Trenutno su najveću povezanost uočili s knjigom „Gaj u gabuli“ gdje dječak govori o svojim problemima koji se redovno odvijaju u njegovoj glavi, moji učenici kažu da i oni tako razmišljaju o određenim situacijama pa im je bilo zanimljivo vidjeti i čuti da nisu sami u takvim stvarima. Gaj je bio lik s kojim su se najviše povezali, vidjeli su njegove anegdote i razmišljanje kao svoje i to nam je dalo priliku kroz razgovor dodatno proučiti njihove probleme, strahove, situacije i ideje te ih riješiti.
Svi učenici su se, kao i Gaj, našli u situaciji na blagajni, gdje ih roditelj pušta s artiklima dok oni potrče po neku zaboravljenu stvar. Misli su im u tom trenutku bile opterećene raznim pitanjima (Što ako me netko preskoči/zaobiđe? Kako ću platit ako dođem na red? Hoće li mama/tata stići na vrijeme?…). Time su shvatili da svi imamo probleme te da svoje probleme mogu podijeliti s odraslom osobom i kroz razgovor ih pojasniti ako ne i riješiti. Kroz ovakve metode čitanje postaje aktivan i zabavan proces, a učenici lakše održavaju aktivni interes.
Projekt ne utječe samo na učenike, već i na njihove roditelje i širu školsku zajednicu. Roditelje potičem da kod kuće razgovaraju s djecom o pročitanim knjigama, da zajedno pregledaju ispunjene Kreativne knjižice i da uzmu kod kuće pročitanu knjigu i predstave je svojim ukućanima.
Na roditeljskom sastanku sam spomenula projekt i roditelji su rekli da nisu dugo vidjeli da im djeca kod kuće čitaju nešto što nije lektira. Na prvi pogled im je kostur Janko bio čudan, no skupa sa svojim djetetom upustili su se u čitanje i shvatili kako je Janko priča o životu i životnim situacijama pod stare dane. Annie im se svidjela jer pokazuje snagu žene u doba kada je žena bila „manje“ vrijedna dok ih je Gaj vratio u djetinjstvo. Svakom knjigom povezali su se s djetetom i zajednički uživali u čitanju.
A suradnja s kolegama omogućuje širenje dobrih praksi i stvaranje poticajnog okruženja za čitanje. Prednost ovog projekta je što se književnost približava djeci na kreativan način, a najveći izazovi vezani uz individualne čitateljske navike koje nastojimo proširiti.
“Naša mala knjižnica” dokaz je da knjige mogu biti most prema razvoju dječje kreativnosti, empatije i razvijanju svojih mišljenja. Svaki pročitani redak gradi temelje za cjeloživotnu ljubav prema čitanju, a na nama, učiteljima ali i ostalim odgojno-obrazovnim djelatnicima, jest da im taj put učinimo zanimljivim i poticajnim. Knjiga otvara put u nove svjetove i stvara nove ideje te time prestajemo biti samo pogleda uprtog u mobitele već postajemo ljudi koji razmišljaju svojom glavom i radimo na boljem obrazovanje.
Obrazovanjem gradimo znanje, a jedna poznata izreka sumira važnost ovog projekta: “Toliko knjiga, a tako malo vremena.” – Frank Zappa
