Ove godine primila sam prvašiće u svoj rpoduženi boravak. 32 mališana ih 1.a i 1.b razreda. Nisu ovo kao nekadašnje generacije djece koje su se igrale satima vani, koje su dolazili kući s ogrebotinama i masnicama, a s osmijehom na licu radi istih. Ovo su djeca tipkanja, djeca čije oči često provode previše vremena gledajući razne ekrane, a prsti već u osnovnoj školi imaju problem karpalnog kanala. Bojala sam se prihvatiti razmjenu knjižnog junaka, misleći kako im neka igračka s kojom će provoditi svoje vrijeme biti iole zanimljiva. Srećom, prevarila sam se 🙂 Iako su bili poprilično skeptični što s knjižnim junakom, našim divnim Grakom, mogu raditi, vrlo brzo nastajali su redovi tko će uzeti Graka. Grako je posjetio zubara, bio na proslavi rođendan, čak je bio i na Riječkom karnevalu (baš nam je taj vikend i stigao), a posjetio je i Dubrovnik pa čak i daleku Francusku te glasno navijao za NK Rijeku u Strasbourgu (sorry Zagreb Dinamo 😀 ) te mnoga druga riječka zbivanja. Učenici su teška srca primili vijest da se moraju pozdraviti s Grakom i s veseljem iščekuju iduću godinu kad će ugostiti novog knjižnog junaka. Kao što sam rekla, na prvi spomen ideje o razmjeni nisu bili baš oduševljeni pa su njihove male ručice nespretno prionuli poslu izrade našeg knjižnog junaka. Malo su se i posramili kad su vidjeli kakvog smo junaka mi primili, sa svim njegovim dodacima, a kakvog smo poslali, no i to je škola za iduću godinu. Veselim se da je i dalje moguće vidjeti sjaj u dječjim očima pri igri, druženju i zabavi s plišancem i iznimno se veselim dgoodine opet upustiti u ovu avanturu.