U 8. odgojnoj skupini DV Opatija odrastaju kreativna djeca. Osim što su izradili knjižnog junaka, izradili su i dodatne likove. Tako su nastali Bakica Slavica, Dabar Hrabar, Gospodin Mjesec, Snješko Bijelić i Vitez Klaković koji je dobio svoju priču.
Našoj ekipi knjižnih junaka pridružili su se i Snješko Olaf i Antuntun! Ali to nije sve! Olafa je izradila Korina sa mamom Anom, bakica Slavica dobila je i istoimenu priču koju je napisala naša Nia uz pomoć tate i mame, a naši Franko i mama Ana izradili su Antuntuna čiju nam je slikovnicu pročitao Franko u jutarnjem krugu.
Snješko Bijelić 
Gospodin Mjesec 
Vitez Klaković 
Hrabar Dabar 
Bakica Slavica 
Vitez Klaković
Jednoga dana u dvorcu od Sokotra živio je jedan sasvim običan vitez, barem su ga tako smatrali. Ali imao je vrlo veliko i hrabro srce. Nitko nije to primjećivao dok jednoga dana nisu oteli princezu Ani. Odveli su je daleko preko 10 gora, 10 mora u toranj koji je čuvao veliki strašni div!
Vitez imena Klaković bio je jako zaljubljen u princezu Ani i nije nimalo razmišljao nego je odmah zgrabio svog konja i krenuo na put ka princezi. Svi su mu se smijali i govorili kako neće uspjeti, no on ih nije slušao, bio je siguran u sebe i svoju ljubav i tako je krenuo na put preko 10 gora i 20 mora.
Nakon 2 dana hodanja, penjanja, preskakanja naišao je na vojsku zombija koji su mu stali na put, ali on se nimalo nije prestrašio, izvadio je svoj mač i krenuo na njih! Zvam, pljas, bum! Svakog je zombija pogodio ravno u srce, a s obzirom da je vitez bio pun ljubavi, ogromnog srca, svakog zombija pretvorio je ponovno u čovjeka. I tako je Klaković od vojske zombija napravio ljude koji su mu bili jako zahvalni i pokazali su mu put kojim mora ići.
Klaković je nastavio dalje svoj put koji je sada već trajao 9 dana, probijao se kroz mora, planine, brda i doline i tada naleti na šumu u kojoj se skrivao opaki veliki medvjed, ali Klaković se ni tada nije bojao. Prišao mu je tako blizu, da je osjetio medvjeđe srce kako kuca i rekao mu dubokim glasom: „Ja se tebe ne bojim i znam da se ti bojiš mene!“
Medvjed ga je zbunjeno pogledao i najednom se obradovao, srce mu je još jače zakucalo i zaplakao je od sreće, zagrlio je viteza i zahvalio mu je što je bio tako hrabar i dobar, što ga nije odmah napao i što se nije i on htio boriti s njima, jer medo nije bio zločest nego su ga se svi uvijek bojali i napadali i nitko mu nikada do sada dao priliku da pokaže da on nije zločest i strašan kako svi misle. Medo od sreće i zahvalnosti Klakoviću pokaže put do princeze.
Bio je to 10. dan njegovog puta, nakon 10 gora i 10 mora napokon je došao do kule u kojoj je bila zarobljena princeza Ani. Do velike kule dijelila ga je lava i strašan ogroman div sa jednim okom! Klaković je stao i dobro razmislio. Kako je smislio plan krenuo je u borbu. Namamio je diva da krene prema njemu. Div je bio toliko srdit, brzo je spustio most i sagnuo se da zgrabi viteza. U tom trenu Klaković je skočio što je više mogao, zagrlio diva i poljubio ga u obraz.
Div, onako velik i ružan, smotan i prljav, toliko se šokirao da je pao u nesvijest! Brže bolje Klaković je iskoristio priliku, skočio na njega, preko njega na most i ravno u kulu k princezi, stavio ju je na konja i krenuli su kući. Princeza je bila sigurna u njegovim rukama. Kada su dojahali u dvorac, svi stanovnici su kleknuli na koljena i zahvaljivali vitezu što je spasio princezu. Svi su bili toliko ponosni i sretni da su odlučili vitezu Klakoviću napraviti kip s njegovim imenom i prozvati ga Superheroj Klaković. Svojom hrabrošću i velikim srcem uspio je osvojiti princezu i sve ljude u dvoru!
