Registrirajte se svojim imenom i prezimenom i postanite dio interaktivne NMK zajednice! Komentirajte, razmjenjujte mišljenja i profesionalno se povežite s kolegama i kolegicama u projektu. Učinimo ovaj forum mjestom za učenje i stjecanje novih profesionalnih iskustva!
Prije početka korištenja Foruma, molimo vas da pročitate Pravila ponašanja i Upute za korištenje.
Molimo vas da komunikaciju održavate primjerenom, pristojnom i poticajnom. Svoje objave objavljujte u odgovarajuće teme. NMK zadržava pravo moderiranja i kontrole sadržaja – svi neprimjereni sadržaji i komentari, vrijeđanja i drugi oblici neprimjerene komunikcije bit će izbrisani, a autori takvih sadržaja bit će blokirani. Nepoštivanje GDPR odredbi kao i nepridržavanje zakona RH bit će prikladno sankcionirani.
U sklopu projekta Naša mala knjižnica, u skupini Mravi Dječjeg vrtića Slavuj čitali smo slikovnicu „Crveno: ruganje nije smiješno", koja je potaknula djecu na razmišljanje o važnim životnim vrijednostima. Kroz priču smo razgovarali o osjećajima, prihvaćanju različitosti i važnosti međusobnog poštovanja.
Nakon čitanja proveli smo niz aktivnosti usmjerenih na prevenciju nasilja – sudjelovali smo u CAP radionicama, obilježili Dan ružičastih majica te odrzali likovnu aktivnost na otvorenom. Kroz svakodnevne razgovore i igre učili o jednakosti i uvažavanju različitosti, lijepim i grubim riječima. Djeca su pokazala veliko razumijevanje i empatiju, prepoznajući koliko je važno biti podrška drugima.
Ova slikovnica bila je izvrstan poticaj za razvoj socijalnih i emocionalnih vještina te nas podsjetila koliko male riječi i djela mogu imati velik utjecaj na druge.
Glasno reci „ne“! (NMK 1 u 1. razredu OŠ Rečica)
U ponedjeljak, 20. travnja, prvašići i njihova učiteljica Marina još su jednom ugostili knjižničarku Svjetlanu u okviru međunarodnoga projekta poticanja čitanja Naša mala knjižnica. Ovoga su puta nakratko „otputovali“ u Belgiju, i to pomoću prezentacije učenika OŠ Mahično koji ju je izradio u 3. razredu, a sada pohađa 6. razred. Saznali su, između ostalih zanimljivosti, kako ne postoji belgijski jezik, nego Belgijanci službeno govore čak tri jezika – francuski, njemački i nizozemski. Upravo na nizozemskom jeziku piše Jan de Kinder, autor slikovnice „Crveno“. Usporedili su tu slikovnicu sa slikovnicama koje su do sada čitali i zaključili kako je Jan de Kinder ujedno i pisac i ilustrator.
Prije samoga čitanja knjižničarka je s prvašićima odigrala igru asocijacija. Riječ „crveno“ asocirala ih je na puno toga, ali nikako na „ruganje“, stoga su se iznenadili što podnaslov slikovnice glasi „ruganje nije smiješno“. Većina se već tada složila da ruganje uistinu nije ni najmanje smiješno, a nekolicina onih koja se s tim nije slagala ubrzo je promijenila mišljenje. Naime, dok je naglas čitala slikovnicu, knjižničarka je prvašićima pokazivala ilustracije. Najviše ih se dojmila jedna ilustracija: bila je uistinu strašna! Zajedno su razgovarali o osjećajima koje je u njima pobudila i što to znači “jezik oštar kao nož” i “šaka tvrda kao cigla”. Suosjećali su s djevojčicom i njezinim strahom te su bili ponosni na nju što „se ohrabrila“ i razotkrila zlostavljača Petra. Ponosni jer su znali da joj nije bilo nimalo lako prebroditi strah i oduprijeti se nasilju.
Nakon razgovora o tako teškoj i ozbiljnoj temi knjižničarka je odlučila kako će idući sat biti malo opušteniji. Iskoristila je Kreativnu knjižicu u kojoj voditelji projekta uvijek predlažu vrlo zanimljive aktivnosti uza svaki naslov. Uz slikovnicu „Crveno“ predložili su pokus pa su prvašići eksperimentirali i otkrivali kako boje mogu nastati od prirodnih materijala, u ovom slučaju od narezanoga kupusa ili zelja. Neki od prvašića prisjetili su se nedavnih proljetnih praznika i bojanja jaja jer to još uvijek u obitelji rade pomoću ljusaka luka.
Boje koje su dobili eksperimentiranjem iskoristili su za slikanje. Običnom su olovkom crtali presjek glavice kupusa te ga obojali tim prirodnim vodenim bojama. Promatrajući radove, zaključili su kako se razlikuju te da to nije razlog za ismijavanje ili ruganje. Razlike su tu da ih naučimo prihvaćati, međusobno ih uvažavati i podržavati te glasno i jasno reći „ne“ nasilju.
Glasno reci „ne“! (NMK 1 u 1. razredu OŠ Mahično)
U četvrtak, 23. travnja, prvašići i njihova učiteljica Jasmina još su jednom ugostili knjižničarku Svjetlanu u okviru međunarodnoga projekta poticanja čitanja Naša mala knjižnica. Ovoga su puta nakratko „otputovali“ u Belgiju, i to pomoću prezentacije učenika koji ju je izradio u 3. razredu, a sada pohađa 6. razred. Saznali su, između ostalih zanimljivosti, kako ne postoji belgijski jezik, nego Belgijanci službeno govore čak tri jezika – francuski, njemački i nizozemski. Upravo na nizozemskom jeziku piše Jan de Kinder, autor slikovnice „Crveno“. Usporedili su tu slikovnicu sa slikovnicama koje su do sada čitali i zaključili kako je Jan de Kinder ujedno i pisac i ilustrator.
Prije samoga čitanja knjižničarka je s prvašićima odigrala igru asocijacija. Riječ „crveno“ asocirala ih je na puno toga, ali nikako na „ruganje“, stoga su se iznenadili što podnaslov slikovnice glasi „ruganje nije smiješno“. Većina se već tada složila da ruganje uistinu nije ni najmanje smiješno, a nekolicina onih koja se s tim nije slagali ubrzo je promijenila mišljenje. Naime, dok je naglas čitala slikovnicu, knjižničarka je prvašićima pokazivala ilustracije. Izuzetno su ih se dojmile, pogotovo kombinacija crvene i crne na duplerici koja je i u njima izazvala vrlo neugodan osjećaj. Zajedno su razgovarali o tom osjećaju i što to znači “jezik oštar kao nož” i “šaka tvrda kao cigla”. Suosjećali su s djevojčicom i njezinim strahom te su bili ponosni na nju što je uspjela savladati strah i razotkrila zlostavljača Petra. Ponosni jer i sami znaju kako nije nimalo lako prebroditi strah i oduprijeti se nasilju.
Nakon razgovora o tako teškoj i ozbiljnoj temi knjižničarka je odlučila kako će idući sat biti malo opušteniji. Iskoristila je Kreativnu knjižicu u kojoj voditelji projekta uvijek predlažu vrlo zanimljive aktivnosti uza svaki naslov. Uz slikovnicu „Crveno“ predložili su pokus pa su prvašići eksperimentirali i otkrivali kako boje mogu nastati od prirodnih materijala, u ovom slučaju od narezanoga kupusa ili zelja. Neki od prvašića prisjetili su se nedavnih proljetnih praznika i bojanja jaja jer to još uvijek u obitelji rade pomoću ljusaka luka.
Boje koje su dobili eksperimentiranjem iskoristili su za slikanje. Običnom su olovkom crtali presjek glavice kupusa te ga bojali tim prirodnim vodenim bojama. Promatrajući radove, zaključili su kako se razlikuju te da to nije razlog za ismijavanje ili ruganje. Razlike su tu da ih naučimo prihvaćati, međusobno ih uvažavati i podržavati te glasno i jasno reći „ne“ nasilju.
Slikovnica "Crveno - Ruganje nije smiješno" je bila poticaj za razgovor o svakodnevnim odnosima u skupini, pri čemu su djeca imala priliku prepoznati i imenovati vlastite osjećaje te se poistovjetiti s različitim ulogama iz priče. Ilustracije su korištene kao početni poticaj za interpretaciju, a potom je sadržaj dodatno produbljen čitanjem teksta.
Tema je povezana s prostorom skupine, posebno s “crvenom klupom”, koja služi kao mjesto samostalnog rješavanja konflikata. Djeca su poticana na traženje rješenja, izražavanje potreba i smanjivanje potrebe za tužakanjem, uz razvijanje odgovornosti za vlastito ponašanje.
Izrada maski omogućila je djeci ulazak u različite uloge te izražavanje emocija. Aktivnosti su uključivale razgovor o osnovnim emocijama (sretno, tužno, ljutito, uplašeno), uz povezivanje s osobnim iskustvima djece u situacijama sukoba.
Slikovnica je dodatno povezana s materijalima iz “Kutije pune osjećaja”, a uveden je i “Emociometar” kao svakodnevni alat za prepoznavanje i izražavanje osjećaja. Djeca su dolaskom u skupinu označavala vlastito emocionalno stanje štipaljkom, verbalizirala ga i objašnjavala njegove uzroke. Tijekom dana imala su mogućnost promjene oznake, u skladu s promjenom raspoloženja.
Uz ginjol lutke emocija djeca su prikazivala vlastiti doživljaj slikovnice, dok je dramatizacija omogućila uvid u dijelove priče koji su na njih ostavili najjači dojam.
Likovno izražavanje uz tijesto za modeliranje bilo je usmjereno na prikaz osobnih osjećaja. Djeca su, promatrajući se u ogledalu, oblikovala izraze emocija te ih povezivala sa situacijama poput sukoba, ruganja ili pomirenja. Odabirom boja (crvena i zelena) dodatno su izražavala vlastiti doživljaj i emocionalno stanje.
Provedene aktivnosti pridonijele su razvoju emocionalne pismenosti, empatije, socijalnih vještina i sposobnosti rješavanja sukoba, uz jačanje svijesti o vlastitim i tuđim osjećajima.
© 2026 NMK
Powered by Ibis grafika