Današnji stil čitanja, osobito vizualno čitanje na društvenim mrežama, može se opisati kao ‘čitanje bez čitanja’. Aktivnost koja je nekada predstavljala ugodnu samoću, povlačenje u zakutke vlastitog uma, prepuštanje mašti i kontemplaciji, sada je često reducirana na površno pregledavanje sadržaja.
Čitali smo o mnogočemu – o djevojčicama, gnomovima, izgubljenim dječacima, neobičnim izumima… no najvažnije je ipak ono što smo tijekom čitanja saznali o sebi.
Vodeći se interesima djece, cilj nam je bio osvijestiti zvukove oko nas, doživjeti ih senzornom percepcijom, otkrivati nove zvukove i involvirati ih u svakodnevne aktivnosti.
Ovaj je projekt mali primjer onoga što može učiniti samo jedna slikovnica, a na našem popisu ih je još mnogo…
Promišljanjem o okruženju u kojem se nalazimo, pokušali smo djeci osvjestiti zvukove na nov način.
“Uvijek se sve svede na to da je najbitnije koliko su dobrog dobila djeca, a tek onda mi odgojitelji.”
Iako su tehnologija i brza dostupnost informacija od neizmjerne važnosti, potrebno je čuvati i njegovati duboku povezanost između autora, čitatelja i knjige.
Brojni su izazovi uzrokovani nedostatkom motivacije učenika za čitanje književnih djela, kako u nastavi tako i u drugim životnim situacijama.
